Zašto je odmor važan?
Vrlina postoji i u radu i u odmoru. Iskoristi oboje i ne predvidi nijedno.
Alan Cohen
Povezanost između sna i mentalnog zdravlja je odavno dokazana stvar – u medicni, psihologiji, sportu. Sada ne želim pričati o snu i spavanju, već o odmoru.
Pod odmorom podrazumjevam vrijeme tokom kog smo budni, opuštamo se, ne radimo ništa ili obavljamo neki ritual/radnju koja nam pruža ogromno zadovoljstvo i relaksirajuće utiče na naše raspoloženje.
Bez napora, bez stegnutosti i užurbano. Onako sa guštom, u slow motion-u, kao kad je neka fjaka i može ti se da ne moraš ništa. Znaš te trenutke? Rijetki su, zar ne? Hajde da ih stvorimo više.
Blog imitira život
Kada je u pitanju ova tema – prvo što moraš znati o meni je:
- da sam jedna od onih mazohista koji naviju sat 15 minuta ranije, probude se i pomjere alarm na vrijeme kada zaista trebaju ustati i da vikendom – snoozujem do besvijesti;
- godinama sam se borila sa nesanicom i trenutno je pod kontrolom i spavam u prosjeku oko 6 sati;
- meditiram ujutru i uveče – i meditaciju posmatram kao alat koji me dovodi nazad sebi, nekad me opusti a nekad sam potpuno ravnodušna;
- da očigledno nisam naslijedila crnogorski gen za odmaranje, samo one za tvrdoglavost i ljubav prema moru :);
- da ću današnji članak u potpunosti posvetiti ženama – jer njima je najčešće odmor najpotrebniji.
Šta je onda izazov ovdje?
Najveći izazov za mene, a pretpostavljam za mnoge žene (sorry guys ), jeste sjesti i opustiti se ne radeći ništa.
Ukoliko to pokušam uraditi – osjećam se kao čekam da me neko prekine, da telefon zazvoni, da iskrsne neka situacija. Poznat scenario, zar ne?
Žene često obavljaju više uloga i preuzimaju mnoge dodatne odgovornosti koje se odnose na brigu o drugima i domu. I slobodan dan nikada nije zaista slobodan za oblikovati po našem.
Uživanje u sadašnjem trenutku je the weakest link svakog perfekcioniste – a rijetke su žene koje u nekom aspektu svog života nemaju težnju ka perfekcionizmu.
Čak i kod nas koji smo na odvikavanju od poganog perfekcionizma. Uz sve iznad, neko sam ko u svemu mora imati i znati svrhu – zašto to nešto radi. I eto nas, da zajedno odgovorimo na to pitanje.
Zašto nam je važno razviti tu tajnu vještinu?
Kao prava štreberka, ozbiljno sam pristupila traženju odgovora na ovo pitanje. Pod ozbiljno mislim kopala sam po tamnim dubinama Google-a pošto u knjigama koje posjedujem na ovu temu nema odgovora. Sve je 99 % usmjereno na san i spavanje. Nego da se vratimo na to šta nam mudri Google otkriva.
Sudeći po jednom od članka na Mental Health America, ne postoje preporuke o tome koliko opuštanja bi čovjek trebao uvesti u svoj stil života.
Ono što se naglašava je sljedeće:
- vrijeme za odmor i uživanje u životu igra važnu ulogu u održavanju dobrog zdravlja;
- duboka relaksacija, praktiovana regularno, ima iste efekte kao i meditacija – umanjuje stres i anksioznost, poboljšava raspoloženje, ublažuje bol, umanjuje krvni pritisak…
- jedan od ključnih elemenata relaksacije je uživanje – u smijehu, zagrljajima, dobrom društvu, muzici, šetnji, maženju sa životinjama, sa partnerom, djecom – u svim aktivnostima koje utiču na lučenje hormona sreće – serotonina, oksitokcina i smanjenje lučenja horoma stresa.
San + uživanje i odmor na javi = dobro mentalno zdravlje
Iz gore navedenog možemo zaključiti da san jeste osnova, ali je umjeće relaksacije ono što nam pomaže da održimo što optimalniji nivo mentalnog zdravlja tokom dana.
Ne možemo spavati 24/7, bar tako tvrde eksperti?! Zbog toga moramo svjesnije izgraditi vještinu odmaranja i uživanja u trenutku.
Ta vještina će osigurati da onih dana kada ne možemo spavati koliko nam je potrebno, ipak funkcionišemo na najbolji mogući način i održaće optimalni nivo našeg mentalnog zdravlja.
Nisam još majka, ali složićemo se da mame rijetko kada odvoje vrijeme u potpunosti posvećeno njima – bez da ih iko vuče za rukav. Ako uz to imaju još par uloga – njima ni 48 sati u jednom danu nije dovoljno. A one – svojom ženskom magijom uspjevaju svašta – tražeći veoma malo ili ništa zauzvrat.
U kojim situacijama nam kratak predah može pomoći?
U svakonevnim i u novim, nama nepoznatim situacijama, čiji nam je ishod važan – često nam se stres okači o ramena kao balast. To se dešava svakom od nas. Uz to, stres nekad povede i par drugara.
Kod mene su to Pogani perfekcionista, Varljivko (impostor syndrome), Voldemort (negativni unutrašnji kritičar) i kad sam veoma umorna i iscrpljena – Dolores Umbridge zakorači za govornicu u svojoj pink odori.
Šta god da pokušam uraditi u tom trenutku – ne ide, ne pomaže, ne funkcioniše. Osim jednog – cease and desist pristupa, tj. potpunog prestanka bilo kakve aktivnosti. Kad više ne može, ne ide i ne funkcioniše – daj sebi dozvolu da staneš i odmoriš.
Obnovi resurse, osvježi perspektivu. Što bi na Balkanu rekli – ohladi glavu.
Jer, šta god da je – stići ćeš.
Preporuka:
Ukoliko želiš saznati više na ovu temu, pročitaj i ove tekstove:
5 Comments
Pingback:
Pingback:
Pingback:
Pingback:
Pingback: