psihologija

Zašto nam je odmor toliko izazovan

Najkraći odgovor na pitanje zašto je odmor toliko izazovan bio bi sledeći:

 

Odmor je stanje uma i duha, a ne samo konkretna akcija.

Kristina Sestak

 

S druge strane, ono što odmor čini toliko izazovnim jeste što se rijetko zapitamo kakav odnos, stav i navike imamo kada je odmor u pitanju.

 

U ovom tekstu ćemo proći kroz ključne razloge i vjerovanja koja nas sputavaju. 

 

 

Ključni razlozi zašto nam odmor ne uspjeva

 

Ako bi izdvojili ključne razloge zašto se ne uspjevamo odmoriti, među najčeščima je sledećih 8 razloga:

  • Strah od neuspjeha: Osobe koje imaji strah od neuspjega vjeruju da uspjeh zahtjeva konstantan, naporan, neprekidan rad, sve dok se do njega ne dođe.

  • Strah od dosade: Veliki broj ljudi ne zna kako da izađe na kraj sa strahom od dosade. iza tog straha češto se krije strah od usamljenosti, zaglavljenosti, nepovezanosti sa sobom i svijetom oko sebe. Prisutna su i ubjeđenja da vrijediš jedino ako radiš, zatim pritisak rodnih uloga – na ženi da održava i dom i porodicu (uz posao), a na muškarcu da je na njemu da obezbjeđuje porodicu finansijski i da zarađuje više od supruge. Ljudi koji se plaše dosade izjednačavaju odmor sa dosadom i stoga imaju otpor ka tome.

  • Blokirajuće vjerovanje (ubjeđenje) da stati, uzeti predah i odmoriti znači: Nisi dovoljno dobar, vrijedan, sposoban. Ako staneš i odmaraš, ti si lijen. Ovo sve su ubjeđenja, neosnovana, blokirajuća vjerovanja koja kod osobe stvaraju osjećaj niže vrijednosti, nedovoljnosti, nesposobnosti.

  • Upoređivanje sa drugima: Kako živimo u svijetu u kom su nam često prezentovane samo lijepe strane putem socijalnih mreža, sve češće nam naš unutrašnji kritičar servira preispitivanja i nameće upoređivanja sa drugima. U glavi to zvuči kao: Vidi kako on/a može, kako njemu/njoj super i lako ide, a ja ne mogu ništa. Moram više da se trudim, da učim, da radim.
  • Ovo nije motivacija, ovo je sabotaža iz 2 razloga: Prvo, mi ne vidimo šta sve ti drugi ljudi rade, jer rijetki su oni koji će iskreno i otvoreno prikazati i pričati o svojim greška i neuspjesima. Drugo, nemamo ista iskustva, vještine, sposobnosti, uslove u životu.

  • Sklonost ka perfekcionizmu: Iako se perfekcionizam ispoljava na mnogo načina, jedan od njegovih prikrivenih simptoma jeste baš to neumjeće odmaranja i bježanje od istog kroz rad do iznemoglosti, tj. radoholizam. Kako perfekcionisti vjeruju da nije dobro i gotovo dok nije savršeno, iscrpljuju sve svoje resurse kako bi postigli najčešće nedostižan ideal savršenosti.

  • Sindrom uljeza (varalice): U jedan od glavnih simptoma sindroma uljeza jeste pretjerani trud osobe da se dokaže, da opravda povjerenje, jer u sebi ne vjeruje da zaslužuje ono što ima, bilo da je odnos ili pozicija na poslu, npr. Osoba u ovom slučaju mnogo radi, ostaje duže na poslu, preuzima tuđe odgovornosti, uvijek je dostupna, nema balansa između rada i odmora, radnih sati i slobodnog vremena.

  • Neznanje: Zvuči smješno, ali mnogi ljudi ne znaju šta je odmor zaista, šta znači odmoriti se i kako se to radi. Ljudi vjeruju kada gledaju TV ili skorluju po netu da se odmaraju – jer “ne rade ništa što je posao”. A u stvari, oni i tada zatrpavaju svoja čula i um sadržajima i informacijama koje ih, svjesno ili nesvjesno, opterećuju.

  • Zabluda da se odmara kada se spava. Ovo je možda jedna od najvećih zabluda kada je odmor u pitanju. Jer to što je osoba napeta u budnom stanju reflektuje se i na stanje sna. Luči se kortizol (hormon stresa) koji uzrokuje da osoba ima nemiran, isprekidan san i često se probude umorniji nego kad su pošli na spavanje.

 

Šta podržava da se ovi razlozi održe

 

Prva 4 razloga podržava glorifikacija tzv. hustle moda koji promoviše stalnu akciju, grabljenje prilika, rad od jutra do sjutra.

 

Životni stil koji kao da poručuje ako nisi u frci i poslu, nema te. Samo jurnjava ka cilju bez uživanja u procesu. Rezultati su prioritet, naspram osjećaja.

 

Postoje brojni edukatori, infuenseri ili kako god da ih nazovemo, koji aktivno promovišu ovaj životni stil, u kom se često ne obraća pažnja na mentalno zdravlje, osim deklarativno.

 

Za nekog ko je neiskusan, neosvješćen po pitanju rezilijentnosti, mentalne higijene i brige o sebi, slijepo praćenje hustle pristupa može imati ozbiljne posljedice. Neke od najčešćih su:

 

  • stres,
  • sagorijevanje – burnout
  • anksioznost
  • napadi panike
  • kardiovaskularni problemi
  • nesanica…

Unutrašnji kritičar
 

 

Kada bi izdvojili jedan od glavnih faktora koji podržava održavanje razloga zašto nam je odmor izazov, konkretno kada su u pitanju upoređivanje sa drugima, sklonost ka perfekcionizmu, sindrom uljeza i blokirajuća uvjerenja to bi bio unutrašnji kritičar koji je glasan, dominantan, strog i ima nerealna očekivanja.

 

Ovo nam je indikator da se ovi izazovi mogu umanjiti i ukloniti kroz rad na osvješćenju i umanjenju unutrašnjeg kritičara, što je velika, a ne i neosvojiva tvrđava. Iako unutrašnji kritičar ima tolike blokirajuće manifestacije, sve što radi radi iz najbolje namjere, a to je da nas zaštiti. Problem leži u načinu na koji unutrašnji kritičar ispunjava svoju namjeru i taj problem je riješiv.

 

Kako da prevaziđemo ove izazove

 

Najjednostavniji odgovor je kroz osvješčivanje izazova koji su naši i rad na tim izazovima kroz razne tehnike. Kako bi uspjeli u razrješenju ovih izazova, najvažnije je da sebi damo dozvolu i vrijeme da to uradimo, jer ne može se preko noći sve ukoniti.

 

Naš odnos prema odmoru je mješavina naših navika, naših vjerovanja, našeg iskustva, naših učenja, naših indentifikacija, kulture i društva u kom živimo. Ali i naših očekivanja od sebe i svijeta oko sebe, naših ciljeva i želja u životu.

 

Promjena odnosa prema odmoru ključ je razvijanja vještine odmora. To je proces koji je slojevit i traje. Baš zbog toga, ponovo naglašavam tvrdnju da odmor nije konkretna akcija, već stanje uma i duha.

Konkretnije predloge kako da poradiš na izazovu koji odmor može biti za nas možeš naći u tekstu ispod.

 

2 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *