Nada – kao početak i kraj

Gdje ima života, ima i nade.
J. R. R. Tolkin

Jedna od najpoznatijih priča grčke mitologije je ona o Pandorinoj kutiji. To je priča o iskušenju, radoznalosti i posljedicama koje naša djela mogu imati. I na kraju, to je priča o nadi.

Kroz našu kolektivnu svijest naučili smo da nam na kraju uvijek ostaje nada. Nadu posmatramo kao svijetlo na kraju tunela, zoru poslije najduže noći, i kao milion drugih metafora koje se koriste da bi se ta riječ od 4 slova opisala. Nada je ono čemu se okrećemo kada mislimo da više nemamo kome/čemu.

Kako definisati nadu?

U psihologiji, nada se definiše kao sposobnost stvaranja puteva/načina za postizanje tih ciljeva i motivisanje sebe da se ti načini iskoriste (The Oxford Handbook of Positive Psychology).

U životu – nada je ono osjećanje koje se budi u nama kada razmišljamo o budućim ishodima, kad se želimo motivisati, napraviti promjenu, pokrenuti. Kada smo iscrpili sve opcije i resurse koje smo percipirali kao potencijalna rješenja – većina nas se tek onda okrene nadi.

Najčešće to nadanje posmatramo kao nešto što će doći “kao grom iz vedra neba” i samo od sebe. Većina nas nije ni svjesna onog čemu se nada, niti može jasno izraziti svoje nade. Često, za nas nada predstvalja uvjerenje da će sjutra biti bolje, da sjutra donosi rješenje, itd.

Zašto je nada važna?

Nada je osjećanje koje svi različito doživljavamo, ali nam je svima podjednako važna. Postoje brojna psihološka istraživanja, teorije i analize ovog fenomena.

Mada, nauka nikada ne može u potpunosti replicirati ljudski život i najveći dokazi se nalaze van eksperimentalnih uslova. Nekada su to divne, srećne priče, a nekada su rana na duši i obrazu čovječanstva. Ali svaka od njih nam služi kao nauk i u slučaju ovih drugih, opomena da se ne ponovi.

Nada – razlika koja čini razliku

Po mom mišljenju, jedan od najslikovitijih opisa značaja nade za čovjeka jeste u riječima i djelim Viktora Frankla. Njegovo ime i djela sinonim su za moć podsvjesti, značaj smisla i svega onog što čovjekov um, duh i tijelo mogu prevazići kada u tome nalaze smisao, kada imaju i znaju čemu se nadaju.

Čovjek izvanrednog uma, Frankl je za sobom ostavio brojna djela, ne samo kao neurolog, psihijatar i tvorac logoterapije, već i kao čovjek koji je preživio užase rata vjerujući da postoji smisao života. Ovdje možeš pročitati više o Viktoru Emilu Franklu, uz njegove knjige.

Tako blizu, a daleko

Tokom Franklovog boravka u Aušvicu – u periodu od Božića 1944. do Nove godine 1945. (u periodu od nedjelje dana) mnogi od zatvorenika su umrli. Oni su očekivali da će biti slobodni i vratiti se svojim kuća prije Božića 1944.

Kada se to nije desilo – potpuno su izgubili nadu u život nakon koncentracionog kampa. Odustali su od sna o slobodi, izgubili su nadu da će taj dan doći i u beznađu, njihovo tijelo i um, odustali su od daha i života. Sovjetske trupe su 27. januara 1945. ušle u Aušvic. Od slobode ih je djelilo manje od mjesec dana.

Tako malo dana, ali ne i nade dovoljno za neke da te dane dočekaju.

Istraživanja i teorije o nadi

Sa razvojem pozitivne psihologije kao jedne od oblasti interesovanja, zbog njenog uticaja na ljudsku psihu i nada je postala jedna od tema brojnih istraživanja.

Podaci ukazuju na to da nada može uticati na uspjeh, produktivnost, zadovoljstvo životom i na osjećaj sreće.

Ono što se često pominje jeste da optimizam i nada nisu isto. Optimizam je stav, nada je osjećanje. Ona je kombinacija srca i uma. Ona je konstantno tražnje izlaza/rješenja, ne pretpostavka da će sam doći. Podstiče nas da djelujemo, dišemo, radimo, pokušavamo ponovo. Daje nam gorivo da nastavimo dalje, da napravimo još jedan, pa još jedan korak. Nada se uči, njeguje i razvija.

Nada i njena bazična uvjerenja

U svojoj knjizi, Making Hope Happen: Create the Future You Want for Yourself and Others, dr Shane J. Lopez, navodi da ljudi koji skloni nadanju posjeduju 4 bazna uvjerenja:

Budućnost će biti bolja od sadašnjosti.
Ja imam moć da to bude tako.
Postoje mnogi putevi koji vode do mojih ciljeva.
Nijedan od njih nije oslobođen prepreka.

Kao što vidiš – nada nije slijepa. Pomaže nam, uz naše ostale sposobnosti, da sagledamo gdje smo, gdje želimo biti, koji su nam resursi potrebni za to, koje od tih resursa već imamo, a koje trebamo steći i razvijati.

Kao i sve, nada ima svoju svjetlu i tamnu stranu. Svjetlu čine svi oni benefiti koje nada ima na naš život – na svim nivoima, a pogotovo na psihičkom. Tamnu stranu predstavlja lažna, nerealistična nada – tj. vjerovanje zasnovano na nerealnim činjenicama i očekivanjima.

Nada svuda prste mješa

Ako posmatramo samopouzdanje iz ugla nade – zar i ono nije nada da ćemo ostvariti nešto što smo naumili?

Zar nije nada svaki put kad kažemo vidjećemo se sjutra ili kada isplaniramo događaj koji će se desiti za 6 mjeseci?

Nada je i ono kada na ivici odustajanja od svega – udahneš još jednom, kada na izmaku snage napraviš još jedan korak.

S druge strane, osjećanje beznađa je karakteristično za depresiju, loše raspoloženje, odustajanje, suicidalne misli, samopovređivanje, i sl. U ovakvim momentima, nada može napraviti razliku između života i smrti. Ovdje ćeš naći odličan članak o osjećanju beznadežnosti, uzrocima i načinima terapije.

Kako da nada postane stvarnost?

Nada, sama po sebi, ne čini neku veliku razliku, dok joj mi ne damo svoj doprinos. Jednostavno, ona će biti uzaludna ako mi ne djelamo u pravcu toga da to čemu se nadamo postane stvarnost.

Jeste jedan od sastojaka napitka za uspjeh, šta god on za tebe značio, ali ne i jedini. Pravi napitak zahtjeva prave sastojke, količine, vrijeme i način pripreme.

Da bi naša nadanja postala stvarnost – mi moramo uložiti svoje vrijeme, sposobnosti i trud da to bude tako. Mi smo ti koji nadi pomažemo da nam pomogne.

Moglo bi se reći da je nada sama za sebe ne baš tako jaka, a nada udružena sa svrhom i svjesnim djelovanjem – najpovoljniji vjetar u jedrima života. Počnimo sa nadom da ćemo ostvariti svoje snove i završimo sa nadom da će naši snovi dati doprinos i drugima i nama.

Zaključak

Priču o nadi inspirisao je između ostalog i citat na početku – koji sam u petak izvukla kao poruku iz Tegle mudrosti, ali i što sam tu riječ čila mnogo puta ovih dana, u različitim kontekstima.

Pomenuh u četvrtak u ovom instagram postu temu o kojoj svi pričaju – COVID 19, i sama sam par puta pomenula nadu u priči o ovom virusu.

Skeptik i teoretičar zavjere u meni se nada da je to neki farmaceutski i pr stunt.
Hipohondar u meni dezinfikuje sve oko sebe, po nekoliko puta i na nekoliko načina.
Oportunista iskorištava neplanirano slobodno vrijeme za odmor i relaksaciju, pisanje i čitanje.
Optimista se nada da će sve uskoro proći,
a realista se trudi da ne paniči i da se ponaša odgovorno prema sebi i prema drugima.

Ali svi oni se slažu sa Lutajućim psihologom da je nada ključna za prevazilaženje izazova kako onih koje sami sebi postavljamo, tako i onih koje nam se nametnu.