Iako se trudim da ne pominjem pandemijsku situaciju često, ovo doba korone, kako ga ja zovem, donijelo mi je nekoliko uvida i saznanja. Vjerujem da svaka situacija i svako vrijeme ima svoje breme i lekcije koje moramo preuzeti, savladati i usvojiti.

Tako je i sa ovim sada, sa onim iza nas, i onima koje nas tek očekuju. Pa hajde da sumiramo gradivo iz doba korone.

Šta sam ja naučila?

Kada su u pitanju konkretne vještine – ne mnogo, pravo da ti rečem. Mnogo manje nešto što sam mislila da ću. Ali to što naučeno ne mogu navesti u CV, nikako ne znači da ono što jesam naučila nije podjednako važno. Neka znanja ne možemo i ne trebamo mjeriti sertifikatom, brojem kurseva i ili knjiga koje smo pročitali.

Znanje se, po mom ličnom mišljenju, vrijednuje po tome koliko je primljenljivo, korisno i koliko nam olakšava život. A ona najvrijednija, rijetko kad ćemo naći u knjigama i online kursevima.

Ali, sada znam:
  • Koliko je sve u stvari neizvjesno i koliko stvari uzimam(o) zdravo za gotovo. Ne, ne smatram da trebamo živjetu u strahu i čekanju, ne planirati ništa i slično. Kažem da trebamo i djelovati, a ne samo planirati i odlagati.
  • Rutina ne mora biti dosadna obaveza – ali bilo bi dobro da postoji. Da bi funkcionisali što optimalnije naš dan mora imati sidra, rituale ili rutine, kako god ti se dopada da ih nazivaš. To su one male ustaljene radnje koje u nama bude osjećanje kontrole, izvjesnosti i reda. Ne moraju imati smisla nikom mimo tebe. Na BIOM-om IG stranici imaš super postove na temu jutarnje rutine – evo jednog od njih.
  • Odmor i rad su dvije strane iste medalje. To što nam se ponekad čini da ako nismo ništa radili nemamo razlog za umor, griješimo. Nekada nas umor stigne tek nakon odrađenog posla. A umara i konstantno bombardovanje informacijama koje je sada aktuelno. Zašto je važno znati odmoriti – pročitaj ovdje. Ja sam iz Crne Gore – znate da smo mi izmislili i odmor i odmor poslije odmora 😀
  • Dobro je biti fleksibilan, ali dobra organizacija donosi veću slobodu. Dok sam provodila vrijeme kod kuće – očekivanja su bila velika: ponovo ću tekstove objavljivati 2 put nedeljno, biću aktivnija na story, pročitaću one knjige što mi stoje na noćnom stočiću mjesecima, pogledaću one serije i filmove što nikako da počnem. Realnost – pisanje je išlo teško, koncentracija je bila slaba, pročitala sam 2 knjige, od čega jednu po drugi put jer planiram pisati o njoj. Sve je počelo da trpi – dok nisam svojim danima dala strukturu.
  • Da i javno dam glas svojim emocijama, mislima i strahovima. Kad kažem dam glas – mislim da se ne ustručavam da podjelim sa drugima i sa tobom kako se osjećam u ovoj situaciji. Sasvim je očekivano da nam nepoznate sitacije izazovu neke za nas, neouobičajene, misli i/ili emocije.
  • To što sam “iz struke” ne znači da nemam pravo da imam trenutke ranjivosti. Za mene je ranjivost nešto sa čime se borim, i kao introvert i kao visoko senzitivna osoba, i neko ko ima izraženu težnju ka perfekcionizmu. (A ako vjeruješ u horoskop – 🦀 moj znak se smatra jednim od najemotivnijih znakova 😁). Donekle sam uspjela da to iskažem ovdje i ovdje.
  • Koliko mi je za kreativnost bitan pokret. Ovo je za mene bilo otkrovenje. Nikad ne bih sadašnju sebe opisala naročito fizički aktivnom osobom – i pogriješila bih. Toliko “AHA” momenata imam samo dok pješačim, ili dok sam napolju. Baš je Jelena ovdje lijepo opisala aha efekat. Uviđanje ovog mi je pomoglo da lakše utišam Voldemorta (unutrašnjeg kritičara) kada bih umjesto da napravim pauzu i pokrenem tijelo, ostala da sjedim i budem sve samo ne produktivna.

Šta mi je pomoglo da izvučem pouke?

Znaš da je meditacija dio moje svakodnevnice, i ne mogu poreći da je i to uticalo na ove uvide, ali nije jedino. Početkom aprila pričala sam ti o introspekciji – kao jednoj od najosnovnijih psiholoških tehnika, i osnovama se uvijek rado vraćam.

Odlična pitanja koja su me dodatno podstakla na introspekciju pronašla sam i u ovom postu kod Aleksandre Birte. Početkom godine započela sam pisanje jutarnjih stranica – 3 stranice dnevno – nekad ujutro, nekad popodne, nekad uveče. Zavisno kada imam vremena. Uz sve ovo, za mene je i zbirka Psihoteka stigla u pravi čas. Možeš je preuzeti ovdje. Nećeš ostati ravnodušan/a i koristiće ti.

Kako sam iskoristila i koristim naučeno?

Prvo sam bila hiperaktivna, pa sam onda žestoko “crash-ovala” i ništa mi nije išlo od ruke. Tada sam se okrenula fizičkoj aktivnosti i strukturiranju dana.

Osmislila sam nešto što ja zovem 3 T – Three though things/tasks. U biti to je tehnika kojom tokom dana sebi postavim 3 “teža” zadatka iz 3 oblasti – na mentalnom, emocionalnom i fizičkom nivou.

Nemoj da te ovaj epitet teško zavara. Nekih dana mi je bilo teško ustati iz kreveta ili poći do prodavnice. Svakog jutra sam procjenjivala svoje stanje i svoje proritete i na osnovu toga odlučivala šta će mi tog dana biti 3Ts.

Da li je 3Ts tehnika imala efekta?

Ovo mi je pomoglo da se vratim pisanju, da kreiram sadržaj i da postavim priporitete za naredni period. Počela sam primjenjivati ovu tehniku i na druge stvari koje radim i za sada daje dobre rezultate.

Postala je moj copying mehanizam – ili modus operandi koji mi omogućava da održim produktivnost i odradim ono što želim. Dala mi je podstrijek da napravim korak – dva iz zone komfora

Šta ti želim ovim reći?

Ako si proteklih nedjelja brinula, loše spavala, bila nesigurna, nisi mogla da se koncentrišeš ni na šta već da funkcionišeš na “bare minimum” – i to je okej. Ako si uspjela završiti pregršt kurseva, planova i akcija koje si imala na umu – i to je ok. Ako nisi napravila nijedan korak – i to je okej.

Sve dok daješ sebi ono što ti je u tom trenutku potrebno – dobro je. Ti si jedina osoba u svom tijelu, umu i srcu – ti najbolje možeš saznati šta se dešava u tebi. Samo daj sebi vremena, prostora i slobode da to i uradiš.

Šta je inspirisalo ovaj članak?

Kada sam krajem prošle godine radila reviziju decenije po videu Marie Forleo, bilo mi je žao što nikada nisam pribilježila neke značajne, lijepe ili manje lijepe događaje koji su obilježili taj dio mog života. Sebi sam postavila cilj da to u ovoj deceniji ne bude tako.

I to sam provlačila kroz postove i članke, jutarnje stranice. Danas biram da to uradim na malo drugačiji način i da to podjelim sa tobom. Možda će ti poslužiti kao inspiracija da ti napraviš svoj rezime.

Zaključak

Nadam se da ti je bar nešto od onog što sam pisala proteklih nedjelja, bilo ovdje ili na Instagramu, pomoglo i dalo vrijednost. I da će to činiti u budućnosti.

Sve što osjećamo, doživljavamo i mislimo dio je nas i našeg iskustva. Nekad je lagano, lepršavo i slatko, nekada sasvim suprotno od toga.

Sve je to život. I ti ga možeš živjeti, jer u sebi kriješ sve što ti je potrebno da budeš ti i da život skrojiš po svojoj mjeri. Budi mi zdravo. I ovo će proći.