Svi smo mi jedno. Ljudi su međusobno povezani nevidljivim silama.

Nikola Tesla

Autentična konekcija u digitalnom svijetu – nemoguća misija ili sasvim ostvarljiva stvar? Prije nego što se zapitaš šta sad opet ova Kristina luta po temama i kakve veze psihologija ima s ovakvim temama – psihologija je svuda. A nije ni slučajnost što mi je pseudonim Lutajući psiholog (The wandering psychologist). Nego, vratimo se na temu članka. Govorimo o koneciji – povezanosti sa ljudima u digitalnom svijetu i njegovanju autentične i zdrave konekcije u tom aspektu naših života.

Šta me navelo da pišem o ovom?

Minuta do posla

U četvrtak (27. februara) prisustovala sam jednom fenomenalnom događaju, prvom te vrste u Crnoj Gori – Linkedin Local u Nikšiću. Organizatorka svega bila je Bojana Perović – poznatija kao Minuta do posla. Ako pratiš Bojanin rad, sasvim ti je jasno zašto je organizovala ovako nešto i ne trebam ti govoriti da je bilo duhovito, edukativno, inspirativno i da je povezalo grupu istomišljenika koji stvaraju razliku koja čini razliku u ovoj našoj sredini. Uz Bojanu, dvije dame – svaka uspješna na sebi svojstven način – Anđela Đokić i Jelena (Smartchange) Marković, zajedno sa nas 40ak “razbojnika”, povele su priču o autentičnoj konekciji, online zajednici, Linkedinu i savremenom marketingu. A za one kojima to nije poznato, Bojana dođe kao neki LinkedIn guru/zaštitno lice u Crnoj Gori.

Kako je to povezano sa psihologijom?

Neosporivo je da digitalni svijet preuzima primat nad našim životima i to neminovno kreira naš život i kvalitet istog. Većina nas nije svjesna koliko svog vremena provede online, na različitim uređajima. Jasno mi je da svijet, onakav kakav jeste i kakav će biti, zahtjeva od nas da budemo prisutni online. I to je ok.

Za sada bih se fokusirala na to koliko je kvalitetno to vrijeme koje uložimo na ovo? Šta radimo kada smo online, kakvi su nam obrasci ponašanja, rituali, šta govorimo/pišemo drugima (a i sebi) i na koji način?

Kako se osjećamo dok smo tu i upijamo raznorazne sadržaje, različitih ljudi? Da li sa ljudima koji su dio naše zajednice (naše liste prijatelja, pratioca i onih koje pratimo) imamo neki dublji odnos? Da li imamo konekciju?

Zašto tolika potreba za konekcijom?

U osnovi ljudskog ponašanja stoje motivi koji su pokretači svake naše aktivnosti. Postoje različite vrste, a nama su za svrhu ove priče fokus oni koji čine grupu socijalnih motiva.

Najjednostavnije rečeno – socijalni motivi su svi oni za čije ostvarenje nam je potreban kontakt sa drugim ljudima. Oni su zajednička odlika velikog broja ljudi. Socijalne motive kao grupu čini veliki broj različitih motiva vezanih za različite aspekte ljudske interakcije (npr. motiv borbenosti, postignuća, sigurnosti, afirmacije, motiv moći, agresivnost, alturizam…).

Shodno tome, postoji i grupa socijalnih motiva usmjerenih na povezanost sa drugima – gregarni motiv, motiv za afektivnom vezanošču, motiv zavisnosti, afilijativni motiv… Kako to kaže jedan moj poznanik – plemenska zajednica je i dalje in 😀

Digitalna konekcija kao metod zadovoljavanja socijalnih motiva

Plemenska zajednica i dalje živi.

Današnje društvo živi u nekom modernom obliku plemenske zajednice u kom nam je osnovni oblik ostvarivanja i održavanja povezanosti sa drugima putem digitalne interakcije.

Mnogo se više radi nego ranije, užurbaniji smo, sa jako malo zaista slobodnog vremena za relaksaciju. Dojam mi je da mnogi od nas sebi nameću takav “guilt trip” ako dio svog slobodnog vremena posvete samo sebi, u miru, tišini, bez drugih ljudi. Neaktivnost, izolacija je nešto što nas jako plaši – i kontradiktorno je sa iskonskom prirodom čovjeka.

Mi trebamo drugim ljudima i oni trebaju nama. Konekcija za nas predstavlja nešto mnogo više od pristupa internetu danas. Ona je način zadovoljavanja naših praistorijskih motiva.

Šta onda radimo?

So I scroll, and scroll, and scroll – till I feel so bad, I cannot take it no more.

Iz tog tripa – mi reagujemo tako što scroll-ujemo socijalnim mrežama, dopisujemo se, konzumiramo sadržaj, itd.

Nije mi cilj da ti sad pripovjedam i govorim da umanjiš ili batališ socijalne mreže. To bi bilo licemjere s moje strane. Jer i ja to radim, u privatnom i poslovnom životu.

Telefon, računar – uvijek nam je negdje pri ruci, poput ključeva od kuće, novčanika, mi ne idemo nigdje bez našeg sredstva za konekciju. Zar ne?

U podsvijesti nam uvijek stoji usklik – šta ako se osjetim usamljeno, ako se ne uklopim ili ne ostvarim komunikaciju tamo gdje idem?

Šta je cilj ove današnje priče?

Ono što mi je cilj jeste da probudimo svijest o tome kako te digitalne konekcije mogu biti podržavajuće, autentične, da na kvalitetan način zadovolje tvoje ljudske motive za pripadanjem, povezanošću, djeljenjem, socijalizacijom i osjećaju da si zaista dio nečeg većeg od sebe i nisi jedno usamljeno ostrvo u okeanu života.

Veoma se lako pogubimo u okeanu sadržaja koji nas svakodnevno zapljuskuje, preplavi nas imposter syndrome, osjećamo se manje vrijedno, neostvareno, neuspješno, izgubljeno.

Kako umanjiti i/ili izbjeći ta osjećanja?

Na gore pomenuta osjećanja možemo uticati tako što ćemo svjesnije filtrirati sadržaje koje konzumiramo, ljude sa kojima ostvarujemo kontakt, konekciju i odnose na socijalnim mrežama.

Možemo filtritati na više načina – po temi, interesovanju, doprinosu, korisnosti koju praćenje date osobe i njenog sadržaja ima za nas. Ali! Ja bih prije svega da filtriraš uvažavajući svoje emocije.

To koje emocije/osjećanja kod tebe izaziva druga osoba, zajednica ili sadržaj – ostvaruje jedan od ključnih, ako ne i najključniji, uticaj na tvoj kvalitet života, na tvoje misli, raspoloženje, na tvoj život.

Mislim da ćeš me razumjeti kada kažem da digitalni svijet ima moć da upravlja našim sveukupnim blagostanjem. Zato trebamo biti pažljivi, probirljivi, svjesni i savjesni – kome dajemo pristup našem životu. Važi i suprotno – ako smo kreatori sadržaja – da budemo svjesni da sve ono što radimo ima uticaja na druge.

Zaključak

Priznaj, na prvu loptu, posmisio/la si da je ovo neki tra la la članak? Ili reklama za ove 3 fenomenalne dame. Ne, ne njima ne treba reklama.

Ovo je samo širenje pozitivne i vrijedne priče, inspirisane događejem LinkedIn local Nikšić. Svaka akcija osmišljena u ljudskom umu, svjesno ili nesvjesno, krije u sebi pouku i lekciju. I dobar narator od svega može napraviti lekciju. Sve praćeno, ovim theme song-om.

Koje su važne lekcije iz ovog članka?

  • Budimo svjesni(ji) da je sve i svi mi povezano (konektovano).
  • Kad je već tako – nek konekcije budu autentične, što je više moguće.
  • Unesi dozu dobre namjere u svoje vrijeme na društvenim mrežama – kao konzument i kao kreator!
  • Budi digitalni ekolog – svjesno filtriraj ko ima pristup tvojim resursima, i kome ti imaš pristup. Nek on bude win-win za obje strane!
  • Biraj svoje konekcije. Nek one tvom životu donesu vrijednost, znanje, dobar osjećaj i inspiraciju.
  • Tvoje vrijeme, pažnja, podrška, energija, prisutnost i doprinos su dragocijeni – svjesno biraj ko će im imati pristup.

Nego, da te sad pitam nešto. Kako i koliko smo konektovani, šta misliš? Feel free da komentarišeš ispod 😁👇

Preporukice:

Kao (skoro) uvijek, završiću članak sa par linkova/preporuka. Iako to nije potrebno u ovom slučaju, jer njima reklama odavno ne treba, ja ih još jednom želim pomenuti.

Želim da izrazim zahvalnost i divljenje što imam priliku i čast ubrajati ovakve ljude, !mlade žene!, u svoje konekcije, dvije su to postale poslovno, pa privatno, a jednu sam napokon upoznala na LinkedIn događaju.

Po mom mišljenju, uz brojne ljude koje sam upoznala na ovom događaju, ovo su preduzetnice koje u mojoj zemlji kreiraju neku novu, kvalitetnu priču i predstavljaju žive primjere odlične prakse – i dokaz da i u Crnoj Gori možeš mnogo – ako želiš, ako ti je stalno i ako živiš svoje zašto. Drage dame, hvala vam na inspiraciji i na divnom druženju. Vrijednost koju dajete je veoma važna i razlika je koja čini razliku. Do sljedećeg okupljanja – na stadionu 🙂

Bojana Perović – Minuta do posla

Anđela Đokić – My Guide Montenegro & FitCamp Montenegro

Jelena Marković – Smartchange.me