Kako sebi dati sebe?

Svakog puta kada izabereš nešto dobro za sebe – i drugima činiš dobro.
Lutajući psiholog

Prve rečenice su mi skoro uvijek najizazovnije za napisati. Danas je to malo drugačije. Lakše jer tačno znam koju pouku želim podijeliti sa tobom. Kratka je, jasna i glasna:

Daj sebi sebe, prije nego što ikom drugom daš bilo koji djelić svoga bića.

Baš danas, na svoj 30. rođendan, želim da podijelim šta, po mom mišljenju znači dati sebi sebe, i kako sam ja to učinila u posljednjih godinu dana.

Šta znači dati sebi sebe?

Dati sebi sebe znači dati sebi svoju ljubav, pažnju, razumjevanje, vrijeme, nježnost, strpljenje i sve što dajemo drugima, a i tražimo od drugih. Bilo da je to zahvalnost, meditacija, slatkiš nedjeljom, knjiga, izlazak, ostajanje u krevetu – šta god tvoja duša ište – to je.

Dati sebi sebe znači prihvatiti sve svoje vrline, mane, ludosti, posebnosti, želje, greške, trijumfe, iskustva… Znati što jesmo, što nismo i da uvijek možemo, ako želimo, biti više.

Dati sebi sebe znači i dati priliku drugima da budu ono što jesu, bez osude. Jer tim što smo sebi dali sebe, poručujemo im da i oni to mogu uraditi za sebe. Tek onda kad prihvatimo sebe – možemo bez zadrške prihvatiti i druge.

Godina prođe…

Vrijeme je mentalni konstrukt i jedino mjesto gdje ono postoji jeste u našoj glavi. Za mene se period od 366 dana između mog 29 i 30. rođendana istovremeno čini kao okean i kap rose. Nekad mi se čini da je život prošao, a nekad kao da je sve bilo juče. A i ja sam imala istih 24 sata, 7 dana u nedjelji i 12 mjeseci u godini kao i ti.

Kako sam sebi dala sebe?

Prvi tekst na ovom blogu napisan je 27. juna 2019, a objavljen je 25. septembra. A čučao je u meni godinama. Neću ga prepričavati, ako želiš pročitaj ga ovdje. Pominjem ga jer ti želim reći da sam od tada dobila odgovore na mnoga od pitanja koja sam tamo izrekla. Vrijedilo je suvog zlata, svake suze, greške, uspjeha, strpljenja, lekcije, vremena, truda i strpljenja.

Pouke na putu ka sebi

Daj sebi pravo na greške, učenje, radost, tugu, ljubav, bijes, nježnost, sastanak i rastanak. Na svako osjećanje koje je ljudski um, tijelo i srce u stanju da osjeti.

Posveti sebi kvalitetno vrijeme. Sprijatelji se sa sobom upoznavajući ono što si bila, što jesi i što ćeš tek biti. Ništa nije zacrtano u kamenu. Promjena je jedina konstanta.

Prihvati da je sve proces – i nije pravolinijski, već su up & downs.

Prihvati da počneš prije nego što smatraš da si spremna. Praksa je najbolja učiteljica. Ne plaši se biti učenik, jer drugačije ni ne postajemo učitelji.

Ne plaši se izraziti želje svog srca – reci glasno od čega ti srce drnda i suša pleše. Nađi svoje zašto u svemu što radiš i živi ga!

Pusti ljude u i iz svog života – postoje ljudi koji će ti promjeniti svijet, bilo svojim ulaskom ili izlaskom iz tvog života. Ne mjenjaju oni tebe, već se ti mjenjaš sam – oni su tu kao uzor, podrška, model, a modela je i pozitivnih i negativnih.

Važno je znati i šta hoćeš i šta nećeš. I šta možeš, a šta ne možeš. I da ne moraš sve što možeš.

I 1 % napretka je okej. Važno je da istraješ. Polako, brzo, kako god je u skladu sa tobom.

Važno je znati reči NE. Ali je i podjednako važno znati reći DA prilikama koje su pred nama. Ne daj strahu da te ubjedi da ne možeš. Ako ti je važno – tvoje je. Samo hrabro.

I za mene, jedna od najvažnijih i najbolnijih lekcija bila je – Niko nam ne nameće ništa, što mi samo nismo već nametnuli. U našim rukama leži snaga i moć da “smaknemo okove” koji nas guše.

Za kraj

Hvala ti. Poznavali se ili ne, bilo kad da ovo čitaš – hvala ti. Znati da je negdje neko pročitao ono što je izašlo iz pera Lutajućeg psihologa, napisano iz srca, najdragocijenijom tintom jedne duše – za mene je dovoljno. Šta god da radiš – daj sebi sebe, pa će sve ostalo doći.