organizacija,  personal development,  zahvalnost

Promjene i njihovi prijatelji

Promjene su veoma kompleksna tema i koliko god da pišemo i pričamo o njima, uvijek će postojati nešto nedorečeno. Bilo da govorimo o strahu od promjena, o nalazima brojnih naučnih istraživanja, iskustvima drugih o veoma velikim, dubokosržnim promjenama, ili našim ličnim iskustvima.

Smatram da je posljednje veoma bitno jer dok nešto ne iskusimo lično, uvijek će postojati doza neznanja i nerazumjevanja. Zbog toga je Lutajući psiholog mjesto gdje pišem o ličnim iskustvima i izazovima, posmatrajući ih iz ugla onog ko ih je doživio (ili ih doživljavam) i iz ugla psihologa. Svjesna sam da nikada neće biti full objektivno jer je to moje lično iskustvo, ali je definitvno terapeutski, i možda će nekog motivisati da potraži pomoć od nekog od mojih kolega.

Zašto ovo pišem?

Kao i skoro svaka osoba ženskog pola i ja sam isprobala brojne dijete i na svakoj gubila kilograme, ali kad bi postigla cilj – uvijek se vraćala na staro. Of course, krivila sam jo-jo efekat, sve spoljne faktore, sezonu slava, retrogradni Merkur, ukratko sve sem glavnog i odgovornog krivca – sebe same. Problem je bio u tome što u nijednom trenutku nisam ni pomislila da uvedem novu naviku i napravim trajnu promjenu, već mi je jedini fokus bila magična brojka poslije koje se vraćam na staro. Većina nas čini isto.

Sitnice prave razliku

Sa kilogramima i dalje kuburim, i budimo realni, uvijek ću. Uvela sam neke nove navike, poput meditacije o kojoj sam već pisala i dnevnika zahvalnosti o kome ću tek pisati. Ali ni to nije tema onog o čemu želim da pišem sada, već o onim sitnicama koje će ti pomoći da napraviš promjenu, a o kojima se rijetko priča ili se misli da se podrazumjevaju.

Najbolji prijatelji promjena

Papir i olovka

Čudno, zar ne? Nešto tako jednostavno i svakodnevno, a tako moćno. Stavljanjem cilja na papir, tom cilju dajemo prvi dah života van naših misli. Svakodnevnim bilješkama o tome šta ćemo raditi i šta smo uradili na tome, produžuje se život tog cilja. Uz pomoć papira i olovke praviš mapu.

Odluka

Prava odluka je zlata vrijedna. Prava odluka je ona koju donesemo svojom voljom, željom i spremnošću da zaista radimo dok promjena ne rezultira stvaranjem nove, bolje navike. Ona je lična i niko je ne može donijeti nego ti. Tvoja je i ničija drugo, ti si glavni i odgovorni urednik da li će ta odluka donijeti rezultate kakve ti želiš. Rezultati će postojati, ali na tebi je da oni budu pozitivni. Posmatraj odluku kao kompas – svoje zašto, tajno blago, ili kako već želiš da je nazoveš.

Dnevnik

Papir i olovka sa početka ti daju cilj ili misiju, dnevnik ti daje “game plan” i konzistentnost. Dnevnik je putešestvije, naše avanture, dok pratimo mapu koju smo nacrtali uz pomoć papira i olovke. Da li ćeš imati neki fancy rokovnik, aplikaciju, Excel tabelu ili najobičniju svesku koja se vukla 3 godine po kući, nebitno je – bitno je da svakog dana napraviš sebi plan – po tvojoj mjeri i po tvojim potrebama. Npr. danas ću popiti 2 l vode/ imaću 2 voćne užine/ pročitaću 10 strana / naučiću 2 poglavlja / poćiću pješke na posao ili do prodavnice. I da na kraju dana štrikiraš ili napišeš pored šta si odradio/la. Zapiši i kako si se osjećao/la tog dana, ako imaš vremena. Daj sebi zadatak da budeš potpuno iskren/a u tom dnevniku, pravi bilješke svakog dana, čak i onda kada ostaneš u krevetu i nije ti ni do čega. Neki dani su lakši, neki teži, neki i najteži, ali su svi oni tvoji dani.

Izazovi sebe

Ti mjenjaš sebe uvođenjem nove navike, a ne ljude oko sebe. Zbog toga izazov postavljaš sebi – da budeš bolji/a nego prije, da radiš efikasnije i sl. Jedina mjera za upoređivanje treba da budeš ti – prije – tokom – poslije. Jer ti si jedinstven sklop osobina, sposobnosti, iskustava, želja, snova, nedoumica, nesigurnosti, mogućnosti. Niko nije u tvojoj koži, niko nije prošao kroz ista iskustva kroz koja ti prolaziš na isti način kao ti. Sve što proživimo, doživljavamo kroz taj jedinstven sklop naših osobina, iskustava, i svega ostalog što čini naš individualni mentalni sklop ili mindset. Ono što mi je cilj da istaknem jeste – individualnost iskustva.

Pomjeranje ličnih granica/rekorda

Zbog ovoga su prethodne dvije stavke važne, izazov ti daje “protivnika”, a dnevnik plan i skor. Stalno vođenje dnevnika izazova nam daje vidljiv i opipljiv dokaz da radimo nešto i da ima napretka. Naročito u stvarima gdje nam treba više vremena da vidimo efekat. Npr. zapiši koliko ti vremena treba od kuće do prodavnice ili do najboljeg prijatelja ako ideš pješke; provjeri za nedelju, dvije ponovo, pa za mjesec. Male stvari ponavljane svakoga dana imaju moćniji efekat nego velike stvari urađene jednom u mjesec ili u godinu dana. A za male stvari možemo lakše naći vremena.

Podrška

Lijepo je imati podršku porodice i prijatelja. Važna je i doprinosi mnogo, ali (ali je tu da sreću kvari :D) najbitnija vrsta podrške je ona koju ti lično daješ sebi. Drugačija je od vjere u sebe, po mom mišljenju, jer joj na neki način prethodi, i aktivnija je. Vjera u sebe je osjećanje, dok je podrška sebi više radnja. Često smo velika podrška voljenim ljudima, i vjerujemo u njih mnogo više nego u sebe, i oni čine isto za nas. Zamislite sad kada biste istu tu podršku i vjeru koje imate u svog najboljeg prijatelja imali i u sebe? Scary, but mighty thing, right?

The power of self-kindness

Postoji to jedno istraživanje, tj. experiment i jedan divan TEDx govor, koji sam imala priliku slušati uživo – The power of self-kindness, Jelene Marković. Zašto smatram da je bitan i koristan baš ovaj TEDx govor – zbog toga što je pomenuti eksperiment urađen baš u Crnoj Gori, na brdovitom Balkanu, pa mi ne možete reći da je to izvodljivo na zapadu i da kod nas nije primljenljivo. Ye of little faith in our people.

Budi svoja najveća podrška

U svom govoru Jelena ističe razloge zašto smo skloni samokritičnosti i self-shaming-u. U eksperimentu je učestovalo 35 volontera čiji je zadatak bio da svakodnevno tokom 3 nedjelje, pišu sebi sa ljubaznošču, bez obzira da li su tokom tog dana uradili nešto dobro ili loše. Zadatak je bio da se obraćaju sebi sa ljubaznošću i podrškom koje tako lako pružaju svojim voljenima, a sebi gotovo nikad. Rezultati su bili iznenađujući – svi ispitanici su pokazali napredak u odnosu na rezultate koje su imali prije učešća u eksperimentu. Odvoji 15ak minuta i odslušaj Jelenin govor. Nadam se da će te inspirisati da i prema sebi postupaš sa nježnosću i ljubaznošću. Budi sebi najveća podrška.

Smartchange.me

Jelena Marković stoji iza Smartchange, za koji ste vjerovatno i čuli, ako ne preko njenog bloga onda preko Instagram profila sa slatkim ilustracijama i važnim porukama iza njih. Dok nam Jelena napiše više o tome, pratite njen blog i profil na Instagramu. Ispod moram da podjelim jednu od njenih prepoznatljivih ilustracija.

Preuzeto sa Smartchange.me

Konzistentnost

Ponavljam se, ali ja duboko vjerujem i iskusila sam “na svojoj koži” da male stvari ponavljane svakoga dana imaju moćniji efekat nego velike stvari urađene jednom u mjesec/godinu dana. Konzistentnost (postojanost, stalnost, odžljivost) znači da svakog dana uradiš nešto, nebitno da li traje 5 ili 10 minuta, jer 10 minuta za 7 dana je 70 minuta, za mjesec 300 min, a za godinu dana to je 3650 minuta. Nakupi se, zar ne? Nebitno koja je navika koju želiš promjeniti/steknuti, konzistentost će doprinijeti da to postigneš.

Strpljenje

Stpljen, spašen izreka nije nastala tek tako, jer se rimovalo, već zato što je istina. Šta god da mjenjamo ili radimo, strpljenje je neophodno, jer za sve treba vremena. A to koliko nam vremena treba je, pogodio/la si – individualno. Ako je Žiki trebalo dva sata, Miki će možda trebati dva dana, a Peri mjesec – ne znači da su manje vrijedni, pametni i sposobni jedan od drugog. Ako želiš naučne podatke o tome koliko je potrebno da bi se usvojila nova navika/napravila promjena – ni oni nisu isti, već neki tvrde da je dovoljan 21 dan, drugi 66, neki pola godine, devet mjeseci ili godina. Daj sebi vremena za sve – za uspijeh, za grešku, za lekcije, i strpljenja da sve to iskusiš, usvojiš i prihvatiš. I kad ne ide i kad ide, budi strpljiv/a, treba ti vremena baš onoliko koliko tebi treba, a ne koliko je trebalo Peru, Miki, Žiki. Vježbaj strpljenje i konzistentnost kao da su najneophodniji mišići u tvom arsenalu, iako svi znamo da je to srce.

Zlatne niti

Ono što povezuje sve ove “prijatelje promjena” je to da su sve to vještine – a vještine se mogu naučiti i razvijati. Pa čak i mindset, mentalni sklop, skript, način razmišljanja ili kako god nazivali te komponente ljudskog uma, dokazano je da su podložne promjenama.

Osim zlatne niti da su sve ovo vještine koje se mogu učiti, steći i razvijati – jeste individualnost, jedinstvenost onog ko ih uči i načina na koji ih uči. Iako se ponavljam postoje stvari koje se konstantno moraju ponavljati dok nam ne postanu navika, poput disanja. A to je – Niko nije u tvojoj koži, niko nije prošao kroz ista iskustva kroz koja ti prolaziš na isti način. Sve što proživimo, doživljavamo kroz taj jedinstven sklop naših osobina, iskustava, i svega ostalog što čini naš individualni mentalni sklop ili mindset.

Preporuke

Znaš da vjerujem u #podijelimoznanje i da bih voljela da ta praksa bude svakodnevna misija svih nas. Zato će uvijek gdje sam u mogućnosti i gdje ima smisla, moji članci završavati sa preporukama knjiga, videa, članaka, blogova i sl…

Knjige – neke sam pročitala, neke trenutno čitam, a neke su na TBR listi poslije mnogo istraživanja

Video preporuke:

I jedna od omiljenih pjesama

Smart change i Jelena Marković

Website/blog: Smartchange.me

Facebook: @smartchange.me

Instagram: @smartchange.me

2 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *