verovanja uverenja zasto je promena izazovna

Vjerovanja – šta, kako i zašto

Ovo je tema koju želim započeti već neko vrijeme. Smatram je jednom od ključnih tema u psihologiji i ličnom razvoju, pa ću u ovom tekstu odgovoriti na 3 ključna pitanja:

  • Šta su vjerovanja?
  • Kako funkcionišu?
  • Zašto je promjena vjerovanja toliko izazovna?

 

Šta su vjerovanja

Ukratko, vjerovanja su za nas istine koje ne preispitujemo. To su vjerovanja o sebi, drugima i o tome kakav je svijet, koja svi mi imamo, a imaju odlučujući uticaj na kvalitet našeg života, kao i na osjećaj zadovoljstva i ostvarenosti u istom.

Kada bih morala odabrati jednu rečenicu kojom bih objasnila šta su to vjerovanja i koja je njihova moć, onda bi to bila ova rečenica:

 

Vjerovanja, koja mogu biti podržavajuća, tj. ono kad vjeruješ da može(š) i blokirajuća, tj. ono kad vjeruješ da ne može(š), predstavljaju ono što mi vjerujemo da istina i činjenica. To su prečice u razmišljaju koje naš mozak koristi kako bi našao smisao i vodio nas kroz život.

 

Vjerovanja koristimo kao modele za efikasno, naročito socijalno, učenje. Na isti način ih i usvajamo, učeći ih od roditelja, vršnjaka, sredine… Njihova možda najveća moć leži u tome da su često ključni faktor u našem životu, zaslužan za preživljavanje, napredak i uspjeh, s jedne strane. A s druge strane, vjerovanja su najčešće ključni faktor stagnacije, odustajanja, neuspjeha, neusuđivanja u našem životu.

 

Ona imaju odlučujući uticaj na kvalitet našeg života, kao i na osjećaj zadovoljstva i ostvarenosti u istom.

 

Sitna, ali dinamitna razlika

 

Najčešće se za opis vjerovanja koriste riječi poput mindset, mentalni stav, način razmišljanja, pogled na svijet. Ipak, najčešći sinonimi za vjerovanja su riječi: uvjerenja i ubjeđenja. Kao pristalica i praktikant ideje “zovi stvari pravim imenom” mislim da je ključno da svjesno napravimo razliku između ubjeđenja i uvjerenja kako bi ih što lakše prepoznali, osvjestili i eventualno promjenili.

 

Pa tako, kada vjerovanja posmatramo kao uBjeđenja (korijen riječi je bjeda), posmatramo ih kao negativna, blokirajuća i nepodržavajuća vjerovanja o sebi, drugima i životu koja koče određena ponašanja i naš generalni napredak. Ukoliko su u pitanju podržavajuća vjerovanja, ona koja nas podržavaju da vjerujemo u sebe i svoje mogućnosti, kao i u druge i u svijet, njih možemo nazivati uVjerenjima (korijen riječi je vjera).

 

Pravljenjem ove sitne, ali dinamitne razlike možemo sebi olakšati prepoznavanje svojih vjerovanja uz pomoć pitanja: Da li je ovo uvjerenje ili ubjeđenje? Da li me ovo vjerovanje blokira ili pokreće?

 

3 grupe vjerovanja

Vjerovanja se javljaju u tri glavna oblika:

  • vjerovanja o značenju nečega, npr: Život je borba; Nema uspjeha bez muke… ili Život je dar, treba uživati u njemu…
  • vjerovanja o tome šta je uzrok nečega na osnovu kojih stvaramo pravila kojih se pridržavamo u životu: Novac je izvor sveg zla – ja ne želim biti zao… Moraš biti dobra prema svima, da bi me voljeli... (shodno tome osoba nema lične granice i svoju vrijednost “mjeri” po tome koliko joj drugi kažu da je dobra;
  • vjerovanja o tome šta je bitno i najvažnije u životu na osnovu kojih formiramo naš sistem vrijednosti i kriterijuma, npr. Zdravlje je najbitnije, najbitnija je sigurnost ili nešto treće.

 

Kako funkcionišu vjerovanja

Ako bi ih definisali iz ugla psihologije, za vjerovanja može reći da su mentalne predstave načina na koji naš mozak očekuje da će se ljudi, stvari, situacije u našem okruženju ponašati, odnosno odvijati; zatim i to u kakvom bi odnosu svi ti faktori trebali biti. To su unaprijed definisani obrasci, predviđanja, po kojima naš mozak očekuje da se sve odvija.

 

Funkcionišu po principu samoispunjavajućeg proročanstva, što znači da teže sama sebe da potvrde i dokažu. Pri njihovoj aktivaciji dolazi do lančane reakcije.

Evo kako funkcioniše ta lančana reakcija kada su u pitanju ubjeđenja:

 

  1. Kada se susretnemo sa nečim što bi željeli, što je za nas novo i van zone komfora, ali nas i uzbuđuje, u našem tijelu se aktivira dio mozga čija je funkcija da nas zaštiti od (ne)uspjeha.
  2. Taj alarm pobuđuje ubjeđenja kojih smo najčešće nesvjesni a tiču se toga da nismo dovoljno dobri, pametni, itd. Ta ubjeđenja aktiviraju misli poput: Neću uspjeti, ne mogu ja ovo… te misli aktiviraju osjećanja niže vrijednosti.
  3. U skladu sa tim osjećanjima mi se ponašamo na određeni način: ne preuzimamo ništa, prokrastiniramo, pravimo opravdanja – izgovore i sl.
  4. To ponašanje daje neke rezultate, koji naravno, nisu ono što bismo željeli. Zauzvrat, ti nepovoljni rezultati su gorivo koje ubjeđenja koriste za samopotvrdu, tj. da bi se održala. S ovim slabi želja da se pokuša bilo šta što bi dovelo osjećaju neuspjeha i išlo kontra “potvrđenom” ubjeđenju.
 
A šta se dešava kod uvjerenja? Lančana rekacija kod uvjerenja može se prikazati na sledeći način:

 

  1. Kada se susretnemo sa nečim što bi željeli, što je za nas novo i van zone komfora, ali nas i uzbuđuje, u našem tijelu se aktivira dio mozga čija je funkcija da nas zaštiti od (ne)uspjeha.
  2. Taj alarm pobuđuje data vjerovanja o tome šta i da li možemo. Tada se obićno aktiviraju rečenice poput: Mogu ja ovo. Hajde, idem, pokušaću. I teže od ovog sam uspjela…To aktivira osjećanja mogućnosti, sposobnosti, radoznalosti.
  3. U skladu sa tim osjećanjima mi se ponašamo na određeni način: tražimo načine, slična iskustva, analiziramo, tražimo mentore…
  4. To ponašanje daje neke rezultate, koji naravno, koji nas vode dalje. Zauzvrat, ti rezultati su gorivo koje koristimo za stvaranje, održavanje i ojačavanje uvjerenja. Na kraju, potvrđeno uvjerenje nas motiviše i izaziva u nama želju za još nekom akcijom, iskustvom, izazovom koji će ga potvrditi.

 

Zašto je mjenjanje vjerovanja izazovno

Postoji više faktora, zašto je promjena vjerovanja (mindseta, razmišljanja) toliko izazovna. Ono što je zajedničko tim faktorima jeste status koji naš mozak (i mi sami) dajemo našim vjerovanjima kao istinama i činjenicama koje ne preispitujemo i u koje bespogovorno vjerujemo.

 

1. Kognitivna homeostaza

Naš mozak (a i cijeli organizam) funkcioniše po principu homeostaze, tj. održavanja stabilnosti i ravnoteže u sistemu. Kada su u pitanju vjerovanja, istraživači sugerišu da su ona ta koja su zadužena za kongitivnu homeostazu, tj. stabilan, poznat, predvidljiv pristup obradi informacija o sebi, svijetu i drugima.

 

Da bi došlo do promjene vjerovanja, prvo mora doći do kognitivne disonance, tj. do priliva informacija (iskustava, situacija, dokaza) koje unose nesklad, opovrgavaju i “dovode u sumnju” data vjerovanja. Na osnovu kognitivne disonance i saznanja koje ona donosi dolazi do preispitivanja vjerovanja. A budući da naš mozak želi da sačuva kognitivnu stabilnost (homeostazu), koju disonanca direktno ugrožava, počinje da se opire i još jače da traži dokaze i iskustva koja će potvrditi vjerovanje koje se preispituje, samo da bi se održao status kvo i ostalo u zoni poznatog, predvidivog i očekivanog.

 

Baš kao samoispunjavajuće proročanstvo, vjerovanje je usmjereno na to da iza kulisa usmjerava naše ponašanje tako da bi sebe potvrdilo i održalo. Promjena vjerovanja od nas traži sledeće:

  • da se svjesno odupremo tome i da iznova i iznova tražimo dokaze koji potvrđuju da ono vjerovanje koje mjenjamo, najčešće ubjeđenje, nije istinito,
  • kao i da istovremeno tražimo dokaze da je ono vjerovanje (uvjerenje) koje želimo ojačati i kojim želimo zamjeniti dato ubjeđenje, istinito i moguće.
 
2. Vjerovanja i self-koncept

Sledeći važan faktor koji otežava promjenu vjerovanja, jeste taj što su naša vjerovanja često toliko isprepletena i povezana sa načinom kako sebe definišemo, tj. našim self-konceptom i slikom o sebi. Svako od nas želi da se osjeća stabilno, konzistentno, usklađeno sa sobom i svojim vjerovanjima. Često racionalizujemo naše ponašanje, vjerovanja i uskladimo ih, kako bi održali sliku koju imamo o sebi.

 

3. Lična povezanost sa vjerovanjima

Često, ljudi lično investiraju sebe u svoja vjerovanja i izgrade život, karijeru, odnose zasnovane na njima. Vjerovanja na taj način postaju centralni aspekt života i odluka pojedinca i sve što pojedinac radi potčinjeno je održavaju datog vjerovanja.

Najslikovitiji primjeri ovog su vjerske i religijske zajednice, kultovi, sekte i slične organizacije. Pokušaj promjene ovakvog vjerovanja bi osobi mogao donijeti ogromne turbulencije i vjerovatno velike lične gubitke.

4. Društveni uticaj

 

Vjerovanja se uče i usvajaju tokom cijelog života, iz nekoliko izvora: iz naše sredine, iz iskustva, na osnovu dokaza, primjera, zamišljanja. Porodica i društvena, kulturološka sredina je često najjači faktor jer su one zadužene za našu socijalizaciju od prvog dana našeg života. Baš kao i na nivou vrijednosti, ljudi se povezuju na osnovu zajedničkih vjerovanja.

Preispitivanje i pokušaj promjene vjerovanja koje je dominantno u našoj porodici i sredini u kojoj živimo, može biti jako izazovno jer pored unutrašnjih otpora, postoji i društveni pritisak koji insistira na održavaju datog vjerovanja.

 

Zašto je rad na vjerovanjima važan dio rada na sebi

Postoji ogroman broj istraživanja na temu vjerovanja. Njihov uticaj na ponašanje ljudi je neosporiv. Na njima su zasnovane religije, društveni i politički sistemi, međuljudski odnosi. Ona se nalaze u srži svake ljudske akcije, izbora, djela. To je nešto u šta osoba potpuno, nepokolebljivo i neosporivo vjeruje, nešto što ona smatra apsolutnom istinom i ne preispituje.

 

Da bi došlo do bilo kakve trajne i korjenite promjene u ponašanju, u životu, prvo mora doći do promjene na nivou razmišljanja, tj. vjerovanja. Kada se kaže da na duge staze ono što vjerujemo određuje našu sudbinu, to nije pretjerivanje već iznošenje činjenica kako u stvari funkcioniše sistem vjerovanja (ubjeđenja/uvjerenja). Kada se promjeni vjerovanje, sve se mjenja.

 

Umjesto zaključka

 

Poslije čitanja ovog teksta jasno ti je da su vjerovanja dosta složena stvar i da je njihov uticaj na naš život veoma snažan. Na neki način, ovo je tek početak priče o vjerovanjima. Ono što je najvažnije da znaš jeste da njihova promjena (i to trajna) JESTE moguća, uz postepen, posvećen i istrajan rad na sebi i postavljanje kvalitetnih temelja za dalji rast i razvoj.

 

Na svojim vjerovanjima možeš svakako raditi sam/a, ali i ne moraš. Ako ne želiš sam/a prolaziti i lutati kroz izazove otkrivanja i promjene uvjerenja, prijavi se za drugi ciklus online programa Kroz riječi do sebe. Na ovom programu se vjerovanjima detaljno bavimo u sklopu 2. modula. Pored vjerovanja, teme programa su samopouzdanje i slika o sebi, lične vrijednosti i indentiteti. Ovaj program sadrži sve ono što ti je potrebno da pređeš svoj put ka sebi. Klikni na dugme ispod da saznaš više o programu.

One Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *