samopouzdanje, psihologija, licni razvoj, rad na sebi, veće samopouzdanje

Samopouzdanje

Samopouzdanje je jedna od najpopularnijih tema u psihologiji, kao i oblastima ličnog i profesionalnog razvoja. S jedne strane, popularnost ove teme utiče na to da se o samopouzdanju dosta priča, a sa druge da se, istovremeno, dosta toga o samopouzdanju podrazumjeva i pretpostavlja da (skoro) svi znaju.

 

Iskustvo mi je pokazalo da to nije tako – da, uprkos tolikoj priči o samopouzdanju, i dalje postoje brojne zablude i mitovi o tome šta je samopouzdanje, kako ga osvjestiti, izgraditi i povećati. Cilj ovog teksta je da ukaže i demistifikuje (razbije) najčešće zablude i mitove o samopouzdanju.

 

Šta je u stvari samopouzdanje

 

Samopouzdanje predstavlja povjerenje, vjeru u to da se možemo osloniti na svoje lične sposobnosti, vještine, znanja i iskustvo u suočavanju sa životnim izazovima. Ono predstavlja stepen povjerenja, tj. našu percepciju toga koliko se možemo osloniti na sebe.

 

Važno je naglasiti da se samopouzdanje odnosi na specifične, uže kategorije u odnosu na samopoštovanje. Samopoštovanje se odnosi na procjenu sebe kao cjelokupne ličnosti, uopšteno u životu. Samopouzdanje se odnosi na to koliko povjerenja imamo u sebe i svoje sposobnosti da se uočimo sa datom situacijom (npr. javni nastup).

 

Samopouzdanje je nešto sa čim se rodiš.

 

Apsolutno ne. Samopouzdanje je nešto sa čime možeš biti rođen/a, ili nešto što možeš naučiti. Istraživanja pokazuju da je genetska predispozicija za samopouzdanje negdje oko 50%, a da je ostalo učinak učenja i iskustva. Složićeš se da to ostavlja veliki prostor za nadoknadu nedostatka ukoliko nema genetske predispozicije, zar ne?

 

Šta ovo konkretno znači u praksi? Ovo znači da kroz rad na sebi, učenje vještina i razvijanje sposobnosti koje podržavaju razvoj samopouzdanja, možeš izgraditi samopouzdanje iako možda nemaš jaku genetsku podlogu za to.

 

Ako sam samopouzdana, ne osjećam strah, tremu, anksioznost…

 

Samopouzdanje ne isključuje strah, anskioznost, tremu. Ono nije odsustvo straha. Kada se suočavamo s izazovima, situacijama i stvarima koje nam je važno da prevaziđemo i da u njima budemo uspješni, sasvim je normalno da osjećamo strah, temu, anksioznost. Strah je sasvim normalna reakcijana rizik, na susrete sa nečim novim, nepoznatim.

 

Šta ovo konkretno znači u praksi? Djelovati uprkos strahu, tremi, anksioznosti jeste samopouzdanje. Čekanjem momenta da potpuno nestanu ova osjećanja ne doprinosi tome da podigneš svoje samopouzdanje, već nasuprot. Kroz suočavanja sa svojim strahovima, s izvorima treme i anksioznosti, samopouzdanje raste. Npr. vozač se postaje sjedanjem u kola i vožnjom, a ne čekanjem da strah prođe, da budu savršeni uslovi na putu…

 

Postoji samo jedan način/vrsta samopouzdanja.

 

Jedna od najčešćih zabluda jeste da je osoba koja je samopouzdana ekstravertna, voli javn nastup, liderski nastrojena, čak dominantna i pomalo napadna u komunikaciji… U stvari, samopouzdanje je individualna stvar i ima različite forme. I introverti mogu biti samopouzdani, kao i ambiverti. Svako ko ulaže u sebe, svoje sposobnosti i svjestan je sebe, svojih mogućnosti, vrijednosti – može (i treba) biti samopouzdan. Samopouzdanje je nešto što gradiš na svoj način, to je ono kako se osjećaš kada si najbolja verzija sebe, kada si najautentičnija/i.

 

Šta ovo konkretno znači u praksi? Pri izgradnji i ojačavanju samopouzdanja jako je važno staviti fokus na sebe i otkriti šta je to tačno samopouzdanje za nas. Kako izgleda samopouzdana osoba? Koja ponašanja, navike, vještine, znanja ima? U kakvom okruženju živi i radi? U šta vjeruje? Koje su njene vrijednosti? Onda, na osnovu odgovora na ta pitanja kreirati “model” samopouzdanja koji je u skladu s nama.

 

Samopouzdani ljudi su samopouzdani u svemu, 100% i uvijek.

 

Apsolutno ne. Ne postoji apsolutno, stalno stabilno samopouzdanje. Ono varira, fluentno je i sasvim je normalno da osoba, s vremena na vrijeme, preispituje sebe. Samopouzdanje je kao more. Ima svoju plimu i osjeku, vrijeme kada raste, vrijeme kada stagnira i vrijeme kada opada.

 

Šta ovo konkretno znači u praksi? Svi mi imamo nesigurnosti, ranjivosti, mane, strahove, loše i bolje dane, teža i lakša iskustva. A nije nam ni važno da svuda i u svemu budemo jednako samopouzdani. Negdje nam je izazovnije, a negdje lakše biti samopouzdan. Sasvim je okej da sebi daš razumjevanje i slobodu da ne moraš uvijek biti 100% samoouzdan/a.

 

Moram imati samopouzdanje prije nego što počnem bilo šta.

 

Samopouzdanje se stiče kroz iskustvo, kroz preuzimanje akcija, kroz korišćenje svojih vještina, sposobnosti, znanja, prevailaženje svojih strahova, izazova. Russ Hariss kaže:

Prvo dolazi samopouzdana akcija, zatim osjećanje samopouzdanja.

Russ Hariss

 

Šta ovo konkretno znači u praksi? Jednostavno, samopouzdanje se gradi preuzimanjem konkretnih akcija, koraka, sticanjem vještina, koji nas vode do rezultata. Sa dolaskom rezultata, javlja se i povećava osjećaj povjerenja u sebe i svoje sposobnosti, tj. samopouzdanje.

 

Samo veliki uspjesi i akcije doprinose razvoju samopouzdanja.

 

Istina je da su veliki uspjesi i akcije moćno gorivo za samopouzdanje. Ipak, naš život je u mnogo većoj mjeri sastavljen od malih akcija, uspjeha i koraka. Baš kao što ističe Klir u Atomskim navikama, tokom vremena mala i konzistentna akcija može stvoriti veliki napredak i rezultat.

 

Šta ovo konkretno znači u praksi? Obrati pažnju na male uspjehe, kontinuirane akcije, procese, istrajnost, svakodnevno pojavljivanje – jer to je ono što te svakim danom vodi sve bliže ostvarenju tvoji ciljeva i namjera. I maraton je sastavljen od koraka i ne može se osvojiti ako se ti koraci ne naprave.

 

Kritike i negativni fidbek će uništiti moje samopouzdanje.

 

Postoji (ne)svjesni strah da ako sebe izložimo kritikama i negativnom fidbeku da će to potpuno uništiti naše samopouzdanje. Istina je da kritike i fidbek ne možemo izbjeći u potpunosti, naročito ako želimo napredovati. Važno je da ne izjednačavamo sebe (i svoje biće) sa kritikom i ponašanjem koje je predmet kritike. Ono što možemo uraditi jeste saslušati kritiku/fidbek paažljivo i otvorenog uma. Zatim, uzeti iz kritike ono što nam je potrebno i što će nam omogućiti rast.

 

Šta ovo konkretno znači u praksi? Kritiku i fidbek posmatrati kroz prizmu sledećih pitanja: Šta od ovoga može da mi koristi da porastem, da unaprijedim sebe (svoje sposobnosti)? Šta i kako mogu uraditi drugačije? Šta ne vidim ili nisam vidio/la iz svoje pozicije? Kako ovaj uvid može da mi pomogne, olakša?

 

Samokritičnost i strogost prema sebi će mi dati više samopouzdanje da ostvarim svoje ciljeve.

 

Dio nas vjeruje ako sam/a sebi kažem sve najgore, ako sam/a sebe iskritikujem, ništa što mi kažu drugi neće biti toliko strašno. Bolje je da ja to sam/a sebi prvi/a kažem. Uz to, umijemo biti veoma strogi, grubi i neempatični prema sebi. Drugima opraštamo sve ono što sebi ne bi nikada. Ovo je jedna ogromna zabluda i ono što nas u stvari blokira, sabotira i vodi daleko od samopouzdanja.

 

Šta ovo konkretno znači u praksi? Vježbati samoempatiju, razumjevanje, fleksibilnost, spontanost, nježnost prema sebi. Biti empatičan i nježan prema sebi ne znači ignorisati svoje obaveze i greške, već ih prihvatiti i uraditi najbolje što možemo, znamo i umijemo u datom trenutku. Ako uspije, super, ako ne, nema veze, pokušajmo ponovo. Samoempatija nas osnažuje da pokušamo ponovo, da budemo istrajni i ublažava poslijedice neuspjeha.

 

Da bi bila samopouzdana, moram biti savršena.

 

Zabrana na greške, na neuspjehe, težnja i trka za savršenstvom, čekanje da se apsolutno sve kockice poslože uslovi zadovolje. Ovo nikada neće doprinijeti samopouzdanju jer je nedostižno. Ova zabluda je mnogo češća kod žena, npr. istraživanje u HP je pokazalo da se žene kandiduju za unapređenje tek kada vjeruju da ispunjavaju sve kvalifikacije, dok njihove muške kolege to čine kada smatraju da ispunjavaju 60% potrebnih kvalifikacija.

 

Šta ovo konkretno znači u praksi? Dati sebi dozvolu i slobodu da pogriješiš, da pokušaš ponovo, da promjeniš odluku, cilj, put. Prihvatiti da nije uvijek i u svemu moguće dati 100% i odraditi bez greške, uspješno iz prvog puta. Ne juriti savršeno, nego potruditi se da bude završeno. Biti odličan i posvećen svom poslu (odnosu, cilju…) ne znači biti savršen – znači dati ono najbolje što možeš i znaš u ovom trenutku i učiniti sve ono što je do tebe.

 

Neuspjesi i greške će uništiti moje samopouzdanje.

 

Posmatranje i tumačenje grešaka i neuspjeha na ovaj način zadržava i fiksira nas u “sigurnoj” zoni u kojoj ne možemo rasti, u kojoj stagniramo i poslije nekog vremena naš potencijal opada jer je neiskorišćen. S druge strane, posmatranjem grešaka i neuspjeha kao lekcija i nečega iz čega možemo i treba da učimo, pomaže nam da se razvijamo i učimo kroz iskustvo. Ljudi imaju prirodan dar za učenje kroz iskustvo, kroz pokušaje i pogreške, i to je način na koji usvajamo najvažnija znanja i mudrost. Ovaj pristup naziva se mindsetom/stavom rasta.

 

Šta ovo konkretno znači u praksi? Istrenirati sebe da u svega izvlačiš pouku, lekciju, kao i da sebi daš slobodu i dozvolu da budeš početnik, učenik i učesnik u procesu učenja. Greške su rijetko kad fatalne, neuspjesi rijetko kada pogubni, ali su uvijek nosioci saznanja i iskustva. Korisno bi bilo da pročitaš knjigu Mindset (Mentalni stav) od Karol Dvek i/ili da odgledaš neke od njenih videa na ovu temu.

 

Ako postanem previše samopouzdana, postaću sebična, arogantna i narcisoidna.

 

Prvo, osobi koja je zaista arogantna, sebična, narcisoidna ovakvo pitanje i strah nije ni na kraju pameti. Drugo, postoje drugi faktori koji utiču na razvoj ovih osobina i narcisoidnog poremećaja ličnosti. Osobe koje imaju izazov sa samopouzdanjem mnogo su više u opasnosti od premalo narcizma i fokusa na sebe. Prema istraživanjima dr Krega Malkina, postoje nalazi da za osobu može biti veoma štetno jer nam je neophodno da sebe, bar u nečemu, vidimo kao bolju/eg od drugih. Taj uvid nam donosi osjećanje da smo korisni, jedinstveni, autentični, posebni i da imamo čime doprinijeti drugima i sebi.

 

Šta ovo konkretno znači u praksi? Istražiti, osvjestiti i prihvatiti ono u čemu jesmo dobri, ne “glumiti” lažnu skromnost, pohvaliti sebe i primiti pohvalu. Ti, kao i tvoje sposobnosti, vještine, znanja su rezultat tvog iskustva i odraz su tvoje autentičnosti i jedinstvenosti. Ne podrazumjevaj i poništavaj ni sebe ni njih.

Umjesto zaključka

 

Tvoje samopouzdanje je onoliko koliko si slobodan/a da sebi daš dozvolu da povjeruješ i osloniš se na sebe i sva svoja znanja, iskustva, sposobnosti, vještine. Koliko ti sebi (ne) vjeruješ da (ne) možeš. Raste i opada, poput mora. I najvažnije, niti je savršeno niti izgleda, zvuči, znači isto za svakog.

 

Samopouzdanje je odjelo krojeno po mjeri i može ga skrojiti samo onaj ko će ga i nositi. Zašto bi nosila tuđi model i kopiju, kad već možeš imati autentičan, jedinstven original skrojen za tebe, od tebe?

Kristina Sestak – Lutaući psiholog

 

Sve se može naučiti, razviti, transformisati – ako poznajemo i prihvatamo svoju bazu, svoju početnu tačku, svoj najvažniji resurs – ono što već nosimo u sebi. Tako, da počneš osvješćivanje i povećanje svog samopouzdanja, počni od sebe.

 

A ako već znaš da želiš raditi sa mnom na svom samopouzdanju – klikni ina dugme ispod i saznaj više o online programi Kroz riječi do sebe. Druga grupa startuje u oktobru.

 

Prijave su otvoreno do 6. oktobra i program je ograničen na 5 osoba. Da saznaš više o programu, klikni na dugme ispod

One Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *