briga o sebi,  lični razvoj,  psihologija

Preuzimanje akcije u ličnom razvoju

Postulati ličnog razvoja

Nastavljamo sa temom ličnog razvoja i njegovih postulata. Kao što rekoh u prethodnom tekstu na ovu temu, kroz rad na sebi na ličnom i profesionalnom nivou, kao i kroz rad sa klijentima, uvidjela sam da postoje određena vjerovanja, tj. uvjerenja i stavova koja podržavaju i olakšavaju zahtjevni put ličnog razvoja. 

 

Ta uvjerenja i stavovi direktno se odnose na 3 stvari – tj. postulata bez kojih nema ličnog razvoja, a to su:

 

Drugi postulat ličnog razvoja

Da bi došlo do promjene i ličnog razvoja, osoba koja (želi da) radi na sebi treba preuzeti neke akcije, što konkretnije to bolje. Pod pojmom akcije mislim na svjesna, svrsishodna ponašanja, djela, koraci i navike koje imaju za cilj napredak osobe.

 

Prvi postulat (preduslov) ličnog razvoja je da se osoba koja želi promjenu pojavi za sebe, onakva kakva jeste, a drugi je da osoba preuzme akcije, tj. konkretne korake da se ta promjena desi. Pojavljivanje uz preuzimanje akcije je ono što će osobu dovesti do krajnjeg cilja – ličnog razvoja.

 

Zašto je akcija toliko važna

Akcija je most između cilja i početka.

Kristina Sestak

 

Kad povedeš sebe i ovo predznanje o sebi u avanturu ličnog razvoja, sledeće (pred)znanje koje ti je potrebno jeste sposobnost i spremnost da preuzmeš akciju.

 

Ovo znači da preuzimeš određene korake koji će ti pomoći da indentifikuješ gdje si sada (tačka A), a gdje želiš biti (tačka). Zatim, da napraviš plan koji će dovesti od tačke A do tačke B i preuzimaš akcije koje su sastavni dio tog plana.

 

Jednostavno, akcija je odgovor na pitanje šta možeš da uradiš da se osiguraš da rad na sebi bude uspješan.

 

Šta je važno da znaš o akciji

 

Kada su u pitanji stavovi i uvjerenja koja bi bilo korisno da njeguješ kada je u pitanju akcija u kontekstu ličnog razvoja, neki od najvažnijih su:

 

1. Ne plaši se velikih snova, ciljeva i poslova

 

Postoje 2 velike laži koje su nam prodali u procesu socijalizacije. Prva je skromnost, a druga multitasking i hustle mode (o njoj ću kasnije). Važno je da osvjestiš da nisi alava, sebična i nezahvalna ako želiš više.

 

Zato nemoj da zakidaš sebi svoje snove. Imaj na umu da za velike stvari i velike ciljeve treba vremena, fokusa i rada. Ali ne zaboravi i da se sve veliko sastoji iz velikog broja malih, i te kako ostvarljivih, svakodnevnih koraka (akcija).

 

Veličina je, kao ljepota, u oku posmatrača.

Kristina Sestak

 

Postoji veliki broj metoda za postavljanje ciljeva koje možeš naći u knjigama, po internetu, svuda. Svaka metoda se svodi realnu percepciju i na odgovore na sledeća pitanja:

• šta – na čemu tačno radiš i koji je tvoj krajnji cilj (tačka B)
• ko – ko ostvaruje cilj
• sa kojim resursima – sa kojim vještinama, navikama, osobinama…
• početna (A) tačka – odakle počinješ
• kako tačno – koje korake, konkretne akcije preuzimaš
• kada i u kom vremenskom okviru.

 

2. Osvjesti moć malih akcija

 

Ono što jeste zajedničko i manjim i većim ciljevima jeste da: svaki veliki posao, cilj, san je sastavljen od malih koraka i malih svakodnevnih akcija. I apsolutno možeš da ideš korak po korak, dan po dan, jedno po jedno. Počni od najjednostavnije stvari, najmanjeg koraka, najobičnije to do liste i učini koliko možeš i koliko znaš u ovom trenutku.

 

Moć malih, kontinuiranih akcija je neograničena. Go big or go home je još jedna od laži koje nam prodaju “hustleri” koji često prodaju i lijek za burnout sindrom, produktivnost i slično. Tajna uspjeha u radu na sebi i ličnom razvoju jeste da se pojavljuješ za sebe svakog dana/kontinuirano i da svakog dana učiniš jedan konkretan korak. Nekada to traje 5 min, a nekada pola dana, ponekad i više dana.

 

Ove korake definišeš na sledeći način: sjedneš, udahneš duboko 3 – 6 puta i postaviš sebi pitanje:

  • Šta je najbolji sledeći korak u ovoj situaciji?
  • Koja je to jedna konkretna stvar koju JA mnogu učiniti DANAS, iz ove tačke u kojoj sam, sa svim resursima koje sada imam?

 

3. Ne izjednačavaj grešku sa porazom

 

Jedna greška te ne čini luzerom. A ni dvije. Iz grešaka se najbolje i najbrže uči, jer nas greške navode da više obratimo pažnju pri sledećem pokušaju. Prisjeti se samo onih silnih eksperimenata sa mačkama, majmunima i pacovima o kojima smo učili na psihologiji u srednjoj školi. 

 

Učenje putem pokušaja i pogreški koje je E.L. Torndajk toliko istraživao je jedno od najefikasnijih i dan danas, jer često aktivira i naše svjesno i nesvjesno, verbalno i neverbalno, mentalno i manuelno. Nastoj da ne koristiš greške kao izgovore da odustaneš.

 

Učenjem kroz pokušaje i pogreške razvija se kreativno razmišljanje i razmišljanje usmjereno ka rješenju. Obje vrste razmišljanja su veoma korisne i neophodne za kako lični, tako i profesionalni razvoj.

 

Strah od grešaka i težnja za savršenstvom vode ka perfekcionizmu, prokrastinaciji i produbljivanju straha od preuzimanja akcije, od izlaska iz zone komfora. Greške su neizostavan i potreban pratilac na putu učenja, sticanja iskustva, rasta i razvoja. Nije slučajna ona latinska izreka koja kaže:

Errare humanum est. Ljudski je griješiti.

Seneka

 

4. Bolje završeno nego savršeno

 

Onaj ko za savršenstvom juri, nikada ga neće stići. Jer, baš kao ljepota i veličina, i mnogo toga drugog, je u oku posmatrača i potpuno je individualno. Ono što je za mene savršeno, možda nije za tebe i obratno.

 

Jureći savršenstvo, zakidamo svoju kreativnost, ograničavamo svoje potencijale i mogućnosti. Naročito ako za savršenstvom jurimo u onim oblastima gdje smo početnici, o kojima tek treba da učimo i stičemo znanja. Niko se nije savršen a ni naučen rodio, pa ne moraš ni ti.

 

Učenje i lični razvoj su cjeloživotni proces, baš kao disanje. Onog trena kad prestane disanje, prestala je čovjekova sposobnost da se razvija i uči. Više ćeš postići ako se fokusiraš da završiš zadatak, ostvariš cilj, rješiš problem na najbolji mogući način koji je trenutno u tvojoj mogućnosti, sa onim što sada jesi i sa onim resursima koje sada imaš na raspolaganju.

5. Ne zanemaruj ono što znaš u korist onog što ne znaš

 

Još jedna stvar koja se često zanemaruje i blokira preuzimanje konkretnih akcija, jeste fokus na to koliko koliko ne znamo i tek treba na naučimo, umjesto kako da iskoristimo ono što znamo da naučimo i stignemo do onog što ne znamo. Ima jedna rečenica Abrahama Hicksa koja glasi:

 

Ako se fokusirate na ono što vam već dobro ide, sve ostalo će se posložiti samo.

Abraham Hicks

 

Zvuči kao fortune cookie quote, ali ako pogledamo ovu rečenicu iz ugla NLP-a, jako je slična akciomu koji kaže da mi ili već posjedujemo sve resurse koji su nam potrebni za uspjeh ili možemo da ih kreiramo (naučimo).

 

Kada uhvatiš sebe kako nabrajaš šta to sve još trebaš naučiti, imati i uraditi, odvoji i par minuta da sebi postaviš i ova pitanja:

  • Šta to do sada jesam uradio/la?
  • Koje vještine, znanja, sposobnosti imam?
  • U čemu sam dobar/a?
  • Šta je to što mi ide lako?
  • Koju svoju vještinu, znanje ili sposobnost podrazumjevam?
  • Da sjutra sve stane i da se moram osloniti na jednu stvar koja mi ide dobro da preživim, koja bi to stvar (sposobnost) bila?

 

6. Multitasking i hustle mode više odmognu nego pomognu

 

Na početku rekoh da su multitasking i hustle mode 2. najveća laž koja nam je uvaljena od strane određenih “struja” u oblasti ličnog razvoja. I jedna i druga praksa, na duže staze, su neodržive i kontraproduktivne.

 

Pretjerana aktivnost, skakanje sa zadatka na zadatak, rad na više stvari odjednom ukoliko se kontinuirano praktikuje daje neke rezultate, ali istovremeno vodi u sagorijevanje (burn out).

 

Cijena koju multitasking i taj hustlerski ili kako bi mi u Crnoj Gori rekli hohšaplerski način rada zahtjeva od tebe da platiš, nije vrijedan jer njihovi rezultati su rijetko kada trajni. Ova dva pristupa su okej u momentima hitnosti, preplavljenosti zadacima i kada na raspolaganju imamo jako kratak vremenski rok.

 

U ličnom razvoju i radu na sebi – oni su samo kamen spoticanja i kontraproduktivni.

 

7. Rad je stvorio čovjeka, odmor preporodio

Često nas na putu ličnog razvoja ponese zanos i entuzijazam pa sebi natovarimo mnogo toga, odjednom. Već sam rekla da je bolje jedno po jedno.

 

Ali i uz to, važno je da znamo da odmorimo. Da uzmemo predah, da damo sebi i svom mozgu vrijeme i prostor da “svari” informacije, spoznanje i sve ono sa čime ga bombardujemo.

 

Važno je i hrabro preuzeti akciju, ali isto tako, znati da odmoriš i ne zagrizeš više nego što, sada u ovom trenutku, možeš svariti. Jer, to što danas nešto nisi uradila, mogla ili znala, ne znači da sjutra ili kada dođe vrijeme nećeš moći.

 

Umjesto zaključka

 

Lični razvoj je kao neki starinski recept naših baka. Mnogo toga je odokativno i po osjećaju. Malo šta je precizno i u gramima definisano. A da ne pričamo da svako vrijeme, svaka kultura i društvo nosi svoje posebnosti, baš kako što svaka pećnica peče kolač malo brže ili sporije.

 

Ukusi su različiti, ali svakom ukusu treba vremena da se razvije, a svakom receptu vremena i pokušaja dok ne bude baš po našem.

 

Tako i svakom od nas treba vremena i dosta istraživanja i preuzimanja različitih akcija da bi došli do sebe i svog punog potencijala. Zato u sledećem tekstu, kada budem pisala o 3. postulatu ličnog razvoja, tema će biti vrijeme i proces. Do tada možeš iščitati ovaj tekst i tekst o 1. postulatu koji možeš naći na ovom linku. 

One Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *