Kako otkloniti blokirajuća ubjeđenja

Vjerovanja su poput nevidljivog mastila koje ispisuje naš život, izbore, ponašanja, navike, indentitete i uloge između redova. Nekad su podržavajuća, pokretačka i inspirativna vjerovanja (uvjerenja), a nekad su limitirajuća, ograničavajuća i blokirajuća (ubjeđenja).

Iako su nam nevidljiva i (pre)često smo ih nesvjesni, ipak ih je moguće otkriti i promjeniti, ukoliko nam više ne služe i ako nas spriječavaju da ostvarimo svoj puni pontencijal i živimo kvalitetnijim životom.

 

Proces promjene limitirajućih ubjeđenja sastoji se od 3 koraka, a to su indentifikacija – otkrivanje ubjeđenja o kom sam pisala u prethodnom tekstu, eliminacija (otklanjanje) i svjesno upravljanje tim vjerovanjima. Tema ovog teksta je 2. korak – uklanjanje blokirajućih ubjeđenja. Da bi kvalitetno primjenio/la ono što sam podjelila u ovom tekstu, bili bi dobro da primjeniš ono što sam podjelila u tekstu o otkrivanju blokirajućih ubjeđenja.

 

Između otkrivanja i otklanjanja ubjeđenja

 

Prvi korak promjene je osvješćivanje i otkrivanje šta je ono što zaista imamo potrebu i želimo promjeniti. Drugi korak je preuzimanje odgovornosti za promjenu, što najčešće podrazumjeva i promjenu sa spoljašnjeg na unutrašnji lokus kontrole.

 

Šta je to spoljašnji, a šta unutrašnji lokus kontrole? Na neki način, spoljašnji i unutrašnji lokus kontrole su veoma slični i povezani sa fiksnim mindsetom i mindsetom rasta, odnosno načinom razmišljanja osobe.

Ljudi s unutrašnjim lokusom kontrole su ljudi koji njeguju mindset rasta i vjeruju da su oni sami odgovorni za događaje koji im se dešavaju, za prevazilaženje okolnosti, izazova, svoju promjenu i napredak. To su ljudi koji vjeruju u sebe, svoje sposobnosti, rast i razvoj, promjenu. Postupaju po premisi da je promjena moguća i dobrodošla.

Ljudi sa spoljašnjim lokusom kontrole su oni koji njeguju fiksni mindset i smatraju da njihov život, okolnosti, izazovi, osobine, sposobnosti – ništa nije pod njihovom kontrolom već je stvar “sudbine, kartata koje im je dodjelio život, itd”. Smatraju da se stvari i osobe, pa i oni sami ne mogu mjenjati. Njihova slika o sebi, viđenje sebe i svoje vrijednosti, sve zavisi od okolnosti, mišljenja drugih ljudi i okoline. Vjeruju da promjena teška, nemoguća, nedostižna.

 

Ukratko, preduslov da pređeš put od otkrivanja do otklanjanja blokirajućih ubjeđenja, jeste da osvjestiš i prihvatiš da ti imaš kontrolu i sposobnost da promjeniš svoja vjerovanja. Ili, da iskoristim onu od najupotrebljivanih fraza u psihologiji i radu na sebi: da preuzmeš odgovornost za promjenu.

 

3 koraka otklanjanja blokirajućih ubjeđenja

 

Naš sistem vjerovanja zasnovan je na našoj procjeni nečeg – nas samih, drugih ljudi, svijeta/sredine. Ako ponovo, svjesno, s namjerom, procjenimo, sagledamo i preispitamo predmet vjerovanja – naše vjerovanje o tome se može promjeniti.

 

U prethodnom tekstu u 4 koraka sam detaljno opisala kako indentifikovati dato ubjeđenje (kako tačno glasi, koliki značaj i uticaj ima na naš život, odakle je poteklo i da li je validno (istinito). Nakon ta 4 koraka, koja daju odgovor na to koje ubjeđenje želiš mjenjati, javlja se pitanje: Kojim podržavajućim vjerovanjem (uvjerenjem) ga želiš zamjeniti?

 

Korak 1. Mjenjanje starog ubjeđenja za novo uvjerenje

 

Da bi došlo do efikasnije i trajnije promjene vjerovanja, važno je da budemo što jasniji i konkretniji u tome kojim podržavajućim uvjerenjem želimo zamjeniti dato blokirajuće ubjeđenje. Naš mozak najbolje funkcioniše kada mu se da jasan, konkretan i direktan zadatak. Ne možemo samo reći da ne želimo više vjerovati i postupati po nekom ubjeđenju, već i imenovati i dati konkretno uvjerenje kojim ga želimo zamjeniti, koje želimo razviti, njegovati i ojačati kod sebe.

 

Kako da nađeš to zamjensko uvjerenje? To kojim tačno uvjerenjem zamjeniti neko ubjeđenje je prilično individualno i traži od tebe da prođeš proces samorefleksije/introspekcije kako bi došao/la do jasnoće koje uvjerenje će ti najviše doprinijeti.

 

Da dođeš do jasnoće, možeš zapisati svoje ciljeve, želje, snove. Razmisli o tome šta stvarno želiš u ovom trenutku, šta ti je sada najpotrebnije. Osvjesti šta su ti prioriteti u ovom trenutku, osvjesti i umanji distrakcije (ometače) koliko god je moguće. Zatim, razmisli o načinima na koje možeš ostvariti te ciljeve, zapiši ih, kao i to koje sposobnosti, navike, ponašanja, vjerovanja, uloge je potrebno da imaš da bi ih ostvario/la? Razmisli i zapiši svoje razloge zašto vjeruješ da si prava osoba za ostvarivanje tih ciljeva.

 

Kada sve to sagledaš, postavi sebi pitanje: Koje uvjerenje bi me sada, u ovom trenutku, najviše podržalo da budem bar korak bliže ostvarenju ovog cilja?

 

Potraži inspiraciju od drugih. Takođe, pored svog odgovora na pitanje iznad, bilo bi dobro da istražiš da li postoje drugi ljudi (nevažno da li ih lično poznaješ) koji su ostvarili isti/sličan cilj kao tvoj? Pitaj, istraži saznaj koja vjerovanja oni imaju – naročito ona uvjerenja koja su ih podržala da ostvare dati cilj.

Možeš istražiti po internetu i literaturi iz oblasti psihologije uspjeha uvjerenja uspješnih, ostvarenih ljudi kao što su razni sportisti, glumci, autori, inovatori, biznismeni, istorijske ličnosti…

 

Korak 2. Korišćenje moći kognitivne disonance

 

Kognitivna disonanca ili kognitivni nesklad predstavlja neslaganje kognitivnih elemenata, najčešće ponašanja i vjerovanja, pri čemu nastaje osjećaj psihološke nelagode. Što je veće neslaganje između kognitivnih elemenata, osoba se osjeća neugodnije. Najčešće, kognitivnu disonancu izazivaju nova, neočekivana iskustva, nove informacije i saznanja koja se ne poklapaju sa već postojećim. Mada, kognitivna disonanca može biti i svjesna, zasnovana na namjeri i odluci da promjenimo svoje vjerovanje i/ili ponašanje; poslijedica moćnog uvida (tzv. “aha momenti”) ili osvješćivanja i prihvatanja neusklađenosti naših vjerovanja, namjera, vrijednosti sa našim djelovanjem i ponašanjem.

 

Jednostavno rečeno, kognitivna disonanca predstavlja upliv novih informacija i saznanja koja su suprotna nekom našem vjerovanju i prethodnim saznanjima i iskustvima. Budući da naš mozak ne voli nikakva neslaganja, kognitivna disonanca često izaziva nelagodu, neprijatnost, anksioznost. Kako bi nas zaštitio od neprijatnosti, naš mozak osjeća potrebu da se bori protiv nje i da odbaci one nove informacije koje ona donosi.

 

Kognitivna disonanca i neprijatnost koju ona donosi ne mora nužno biti loša. Nasuprot, baš ona nam može doprinijeti i dati ono što nam je potrebno da napokon napravimo promjenu koju želimo. Ona nam daje prostor potreban za preispitivanje vjerovanja, smanjenje jačine ubjeđenja koja želimo ukloniti, kao i osnaživanje uvjerenja koje želimo uvesti. Taj osjećaj nesklada, nesigurnosti i neprijatnosti je onda cijena našeg rasta, naše transformacije.

 

Kako da iskoristiš kognitivnu disonancu u svoju korist

 

Već sam pomenula da kognitivnu disonancu izaziva susret sa novim informacijama, saznanjima, iskustvima. To znači da možemo svjesno izabrati da se izlažemo informacijama koje će podržati razvoj i osnaživanje datog uvjerenja koje želimo razviti, kako i informacijama koje opovrgavaju i osporavaju istinitost ubjeđenja koje želimo ukloniti. Tako, da bi otklonili neko ubjeđenje možemo uraditi sledeće:

1. Razdvajati činjenice od tumačenja (interpretacija)

 

Vjerovanja su mnogo drugačija od činjenica koje je lako dokazati i u koje je lako povjerovati; ali nisu sva vjerovanja zasnovana na činjenicama već na generalizacijama. Iz svakog vjerovanja možemo izvući neke činjenice i možemo ispitati da li imaju ikakve veze sa našom sposobnošću da uradimo ono što želimo. Uglavnom je ono što je naša interpretacija i “uslov” nešto što nije apsolutna istina i stvarnost.

Npr. Imam 32 godine kasno je da sada upišem novi faks – činjenica je da imam 32 godine, to da je kasno da upišem faks je moja interpretacija, jer ne postoji zakon koji kaže koliko je krajnja starosna granica za upis na faks).

 

2. Mjenjati perspektivu – način na koji posmatraš sve(t)

 

Rifrejming vjerovanja – ili promjena načina na koji činjenice povezuješ sa svojim ciljevima, tj. kako gledaš na situaciju (promjena perspektive) je alat koji će ti dati nove informacije potrebne za preispitivanje svojih mogućnosti, svojih vjerovanja i kreiranje onih koja jesu istinita i realna za tebe. Npr. Imam 32 godine i pravo je vrijeme da sada upišem drugi faks jer imam dovoljno iskustva, sredstava a i sposobnosti da ga završim u roku i nadogradim sebe. Nisam promjenila činjenicu da imam 32 godine, već način na koji gledam na svoje godine u kontekstu situacije upisa na faks.

Na ovaj način, sebe učimo da objektivno tražimo stvarne činjenice i da otvorimo svoj um da te činjenice iskoristimo kao gradivne blokove, a ne kamenje spoticanja, za kreiranje novih, pozitivnijih, podržavajućih uvjerenja.

 

Okruženje koje podržava i živi nova uvjerenja

 

Još jedna stvar koja može podržati da kognitivna disonanca donese podržavajuću promjenu jeste promjena okruženja. Ta promjena ne mora biti fizička promjena okruženja u kom živiš, već osvješćenje da postoje ljudi koji to već žive, koji su to već uspjeli.

 

Ovo znači da svjesno tražiš uzore i modele koji već jesu uradili ono što mi želimo ili nešto slično. Iz sporta, iz biznisa, iz književnosti, iz tvoje sredine ili bilo gdje na svijetu. Pitaj, istražuj, analiziraj, modeluj, testiraj, usklađuj sa sobom njihove načine. Idi na događaje gdje se takvi ljudi okupljaju, konzumiraj sadržaj koji oni konzumiraju, gradi kontakte sa takvima (online ili uživo). Nađi mentora koji je već ostvario ono što ti želiš. Traži stvarne dokaze i načine koji dokazuju da je i te kako moguće uraditi to što ti želiš.

 

Korak 3. Uvođenje novog uvjerenja u svakodnevnicu

 

Džejms Klir u svojoj knjizi Atomske navike kaže da uspjeh proizvod svakodnevnih navika, a ne transformacija koja se dešava jednom u životu. Takođe, kaže da je moć malih svakodnevnih akcija ključ promjene i napretka. Isto to važi i za promjenu vjerovanja, bilo da je u pitanju otklanjanje blokirajućih ubjeđenja i njihova zamjena novim podržavajućim uvjerenjima ili ojačavanje uvjerenja koja već imamo.

Tri jednostavnija koraka koja možemo preuzeti da uvedemo novo uvjerenje u svoj svakodnevni život jesu:

Afirmacije

 

Afirmacije – pažljivo i svjesno formulisane, potvrdne, podržavajuće izjave koje se koriste u svrhu osnaživanja pozitivnijeg razmišljanja, stava i pristupa situaciji/životu. Jednostavne, kratke, pozitivne i istinite izjave koje opisuju neku situaciju/iskustvo/stanje koje želimo iskusiti ili cilj koji želimo ostvariti.

 

Afirmacija je tvrdnja da je nešto moguće i da postoji. One imaju uticaj na našu podsvjest, podstiču u nama kognitivnu disonancu tako što izazaivaju nelagodnost koju možemo umanjiti tako što ćemo promjeniti svoje ponašanje tako da doprinosti tome da afirmacija (misao) postane i naša realnost. Na nivou podsvjesti, redovnim ponavljanjima, mogu uticati na usmjerivanje našeg fokusa i ponašanja ka našem cilju. Tako, one imaju moć da postanu naša istina i zauzmu poziciju onoga što u psihologiji zovemo samoispunjavajuće proročanstvo.

 

Kako da koristiš afirmacije? Prvo, formuliši ih na jasan, konkretan, sažet i potvrdan način tako da odražavaju tvoj cilj u sadašnjem vremenu. Npr. Ja sam produktivna osoba koja sa lakoćom upravlja svojim vremenom i energijom. Zatim, ponavljaj je nekoliko puta dnevno. Najbolje bi bilo da je ponavljaš naglas, pred ogledalom i da je zapisuješ po nekoliko puta tokom dana.

 

Njegovanje podržavajućeg self-talka

 

Self-talk je tvoj unutrašnji dijalog. On je pod uticajem nesvjesnog djela našeg uma i otkriva sve tvoje misli, ideje, želje, nade, osjećanja, snove i uvjerenja/vjerovanja. Da, self-talk je i ono kad pričaš sa sobom na glas, u sebi, kako o sebi govoriš drugima, ali i kako misliš i šta sebi i o sebi ćutiš. Postoji pozitivni self-talk koga zovu i pep talk, i negativni, koji oslikava našeg unutrašnjeg kritičara. Pretpostavljam da ti je ovaj drugi poznatiji.

 

Odnosi se na to da osvjestiš kako i šta tačno o sebi govoriš i misliš. Da upoznaš koje riječi, asocijacije, metafore, atribute koristiš za opisivanje sebe, sa kim/čim se poistovjećuješ… Ukratko, koju i kakvu priču pričaš sebi i o sebi. Zatim da procjeniš da li te ta priča podržava ili sabotira, da istražiš i isprobaš načine kako da više sebe podržiš na ovaj način.

Detaljno sam pisala o ovoj temi u dva teksta: Koju moć daješ svojim riječima i Tvoj self-talk i uvjerenja, pa ti preporučujem da pročitaš te tekstove da saznaš više i počeš s osvješćivanjem i njegovanjem pozitivnijeg self-talka. Jedan od načina za razvijanje i njegu podržavajućeg self-talka je Tegla mudrosti koju sam kreirala i koju možeš preuzeti besplatno, prijavom na moj newsletter Pismo iz pera Lutajućeg psihologa.

 

Preuzimanje male akcije koja podržava novo uvjerenje

 

Kako bi se što prije smanjio jaz, nelagoda i nesigurnost koji izaziva kognitivna disonanca kada smo u procesu promjene i uvođenja novog uvjerenja u naš život, korisno je da definišemo listu malih, što konkretnijih i jasnijih koraka koji će nas podržati da se ponašamo u skladu s uvjerenjem koje želimo izgraditi i ojačati.

 

Npr. želim da oživim i zaista živim uvjerenje da sam produktivna osoba koja sa lakoćom upravlja svojim vremenom i energijom. Da bih preuzela akcije koje preuzima produktivna osoba, zapitam se: Šta to mogu uraduti sada, danas, da bi bila produktivna osoba koja sa lakoćom upravlja svojim vremenom i zapišem svoje odgovore na to pitanje. Kada definišem par akcija (npr. pravljenje to do liste, postavljanje glavnog pririteta, korištenje tajmera, gašenje telefona…) izaberem onu koja je prva, najmanja i uradim je. Ako je to neka kratka akcija, onda mogu uraditi sledeću sa spiska, itd.

 

Jer u biti, naša vjerovanja se ne mjenjaju u jedan dan, jednom izolovanom akcijom, jer nisu tako ni kreirana najčešće. Mjenjaju se kontinuiranom, istrajnom, svakodnevnom akcijom koja nas svakog dana vodi sve bliže ka tome da naša vjerovanja, naši ciljevi i naše akcije budu usklađeni, harmonični. Ili prosto rečeno, da rade svi zajedno za isti cilj i nas same, a ne svi protiv sebe i protiv nas.