komunikacija,  lični razvoj,  psihologija

Kako otkriti svoju priču

Svi mi imamo svoje priče, priče koje potiču iz naše duše, našeg unutrašnjeg svijeta – o tome ko smo, šta želimo, o čemu sanjamo, šta nam je najvažnije. Ovo su priče o onom najskrivenijem u nama, što nikom nikad nismo rekli, a možda čak ni samima sebi. U biti, otkrivanje i upoznavanje svojih priča jeste otkrivanje i upoznavanje sebe – iz različitih uglova.

 

(Pre)Često uslijed buke i lavine informacija kojima smo svakodnevno bombardovani, mi ili svoju priču uopšte ne čujemo ili je sve više slabije znamo, a možda je nikada nismo ni čuli.

 

 

A zašto je važno da znaš svoju priču?

 

Prije nego što podijelim sa tobom neke načine kako doći do svojih priča, hajde da se ukratko osvrnemo zašto je važno da ih znaš.

 

Poznavanje sebe početak je svake velike mudrosti.

Aristotel

 

Brojni su razlozi zašto je važno da znaš svoju priču, tj. upoznaš sebe, ipak ovog puta ću da se osvrnem na par razloga koji su ključni za lični razvoj i ostvarivanje ličnog potencijala.

Poznavanje sebe i svojih priča utiče na povećanje:

  • samosvjesnosti (svjest o sebi)
  • nježnosti, brige i ljubavi prema sebi
  • samopouzdanja i samopovjerenja
  • samokontrole i discipline
  • odlučnosti, istrajnosti i konzistentnosti
  • liderstva – sebe i drugih

 

S druge strane, poznavanje sebe i svojih priča utiče na smanjenje:

  • konflikata sa sobom i sa drugima
  • sabotirajućih navika, ponašanja i ubjeđenja
  • neodlučnosti, odlaganja, nerealnih očekivanja
  • siljenja i uklapanja u masu
  • ostajanje u zoni komfora
  • neiskrenosti, osjećaja promašenosti i beskorisnosti

 

Kako otkriti svoje priče?

 

Prvi logični metod otkrivanja sebe bila bi introspekcija kroz pisanje, bilo dnevnika, jutarnjih stranica, odgovaranja na pitanja iz raznih izazova, knjiga, i sl. Ovo zaista radi posao, ali ne za svakoga. Važno je imati na umu da nismo svi isti, nije sve za svakog.

 

Ne radi sve za svakog. Nije sve za nas, a ni mi za sve.

Kristina Sestak

 

Baš zato se u ovom tekstu bavimo drugim načinima, osim pisanja, kroz koje možeš otkriti sebe i svoje priče. Neki od načina su:

  • razgovori – sama sa sobom, sa najbližima, sa terapeutom, sa grupom za podršku…
  • zvuk – muziku, plakanje, vrištanje…
  • slike – fotografijom, slikanjem, crtanjem…
  • video – snimanje sebe, pravljenje tematskih filmova
  • pokret/dodir – sport, ples, jogu, trening, tjelesnu terapiju…
  • radnje stvaranja nečeg rukama – poput kuvanja, baštovanstva, vajarstva…

 

Kako da znaš u kom pravcu da istražuješ metode?

 

Nekada nam se proces upoznavanja sebe i svojih priča čini nemogućim i previše komplikovanim. Naročito ako nama ne radi metoda koje izgleda kao da radi svima oko nas. Pa umjesto da promjenimo smijer, mi potpuno odustanemo.

 

Ne brini, imam nešto što ti može dati bazu u kom pravcu da istražuješ druge metode. Prvo što možeš za sebe da uradiš jeste da otkriješ koji je tvoj dominantni reprezentativni sistem i izabereš jednu od metoda koja pripada toj grupi.

 

Reprezentativni sistem jednostavno rečeno jeste način na koji percipiramo svijet oko sebe i u sebi, uz pomoć naših čula.

 

Ko si ti u VAK sistemu?

 

VAK je skraćenica koja predstavlja vizuelni, auditivni i kinestetički reprezentativni sistem. Ova su 3 primarni reprezentativni sistemi i svako od nas koristi sva 3, ipak jedan je uvijek najdominantniji. Naravno, na nama je da prepoznamo koji. Koja su 3 najzastupljenija tipa?

 

Vizuelni tip: Gledam, vidim, stvaram slike

 

  • Način razmišljanja i neverbalna komunikacija: razmišljaju u slikama. Dinamični su, energični. Imaju mnogo da kažu i brzo pričaju. Na zadacima su brzi, efikasni, komunikativni, vole jarke boje, sve što je dinamično, vidljivo i vizuelno efektivno.

 

  • Pokreti očiju: Kada razmišljaju, njihove se oči kreću prema gore ili su usmjerene u neku tačku ispred. Ukoliko su dešnjaci, gledaju gore desno kada se prisjećaju događaja iz prošlosti, a gore lijevo ukoliko stvaraju neku sliku po prvi put.

 

  • Lingvistika: Glasni, kratki, jasni i direktni. Npr. Stvar je očigledna. Nemam predstavu o tome. Ne vidiš šta mislim. Vidim šta hoćeš da kažeš. U konfliktu su direktni i često koriste visok ton.

 

  • Oko 35% ljudi ima dominantan vizuelni reprezentativni sistem.
  • Sa njima rezonuješ ako im pričaš u slikama i kroz slike.

 

Auditivni tip: Slušam, pričam, pišem

 

  • Način razmišljanja i neverbalna komunikacija: bolje razlikuju zvukove nego slike i osjećanja. Lakše će se sjetiti tona, boje glasa, nečijih riječi nego šta je ta osoba nosila. Njima su važne priče i da sve što rade priča neku priču. Vole nijanse, sklad i harmoniju.

 

  • Pokreti očiju: Kada razmišljaju, njihove se oči kreću u liniji ušiju. Ukoliko su dešnjaci, gledaju desno kada se prisjećaju zvukova iz prošlosti, a lijevo ukoliko konstruišu nove zvukove – smišljaju rečenice.

 

  • Lingvistika: Bogat, rezonantan glas. Duga, detaljna, sa mnogo arhaičnih riječi, metafora, skloni sarkazmu. Npr. Čujem šta govoriš. Na istoj smo talasnoj dužini. Opet ista pjesma. To mi zvuči poznato. U konfliktu nabajaju, koriste sarkazam i “kače” se za detalje.

 

  • Oko 20% ljudi ima dominantan auditivni reprezentativni sistem.
  • Sa njima se povezuješ kroz riječi i slušanje onog šta imaju da kažu.

 

Kinestetički tip: Ja osjećam, dodirom i dušom

 

  • Način razmišljanja i neverbalna komunikacija: oni razmišljaju koristeći osjećanja. Treba im više vremena da bi odgovorili, jer prvo moraju da obrade sve na emocionalnom nivou. Više vole da nešto dožive na nivou osjećanja, nego da vide ili čuju. Odluke donose na osnovu unutrašnjeg doživljaja i osjećaja – onog što bi nazvali intuicijom ili osjećajem u stomaku. Vole udobnost, mekoću, toplotu.

 

  • Pokreti očiju: Kada razmišljaju, njihove se oči kreću prema dolje lijevo. U tom smjeru nam oči idu i kada želimo da dobijemo osjećaj koji može biti ili unutrašnja emocija ili spoljni dodir – afekcija.

 

  • Lingvistika: Govore sporo, duboko, sa puno pauza. Npr. Volim da osjetim stvari. Nemam dobar osjećaj povodom ovog. Zadrži hladnu glavu. Ostaćemo na vezi. U konfliktu se povlače, fokusiraju se na osjećaj, pa na događaje.

 

  • Oko 45% ljudi ima dominantan kinestetički reprezentativni sistem, uz to što je ovo dominantan sistem kod male djece.
  • Sa njima se povezuješ i stvaraš odnos kroz rečenicu i akciju: Uzmi vremena koliko ti treba.

 

Kako da znaš koji si ti tip?

 

Jedan od načina bi bio da posmatraš sebe na više načina – kako i šta govoriš i pišeš, koju lingvistiku koristiš, kako razmišljaš, u kojoj formi je sadržaj koji konzumiraš. Možeš i da snimaš sebe dok pričaš o nekim tema i analiziraš pokrete očiju, zatim kakve boje ili načine komunikacije preferiraš, kako postupaš u konfliktima, itd.

 

Ipak je uloga Lutajućeg psihologa da da usmjerenje tvoji lutanjima i pokaže ti prečicu, tako da ću sa tobom podjeliti – Upitnik za otkrivanje dominantnog reprezentativnog sistema koji koristimo u NLP-u. Preuzmi ga klikom na dugme ispod.

 

 

Ne zaboravi, kod svakog od nas su prisitna sva 3 reprezenativna sistema, koji se ispoljavaju u različitim situacijama. Ipak, postoji jedan koji je bar malo dominantniji i on nam može dati usmjerenje koje metode otkrivanja sebe – tj. pričanja svojih priča da istražimo.

Još jedna dobra stvar je da možeš vježbati i razvijati svaki od njih, tamo gdje osjećaš/misliš da bi ti neki od ova 3 sistema najviše doprinio.

 

Za kraj

 

Otkrivanje i upoznavanje sebe i svojih priča je individualan i autentičan proces. Poput hemičara-parfermera koji želi da stvori najsavršeniji i najprijatniji parfem na svijetu, tako i mi u ovim procesima eksperimentišemo sa dozama, kombinacijama, spajamo nespojivo, mješamo neočekivno.

 

Jer, na kraju na svijetu ne postoji niko potpuno isti kao i mi.

 

Kao što Balašević reče: Princip je isti, sve ostalo su nijanse. E pa, princip je da smo svi ljudi, ali su nam nijanse razne i jedninstvene.

Može ti biti korisno:

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *