Ja ovdje ne pripadam. Ja ovo ne zaslužujem. Nisam dovoljno – pametan/na, sposoban/na, obrazovan/na, elokventan/na… Neću uspjeti i svi će otkriti da nemam pojma, da sam uljez. fejker i varalica i odbaciti me.

Svaka osoba sa sindromom uljeza ikad

Ove iznad i još mnoge varijacije na temu (ne)sposobnosti su konstantne misli koje osoba sa sindromom uljeza vrti kao pokvarenu ploču. Ne bismo joj voljeli biti u koži, zar ne? A možda već i jesmo, samo to vješto prikrivamo i ignorišemo.

Šta je sindrom uljeza?

Sindrom uljeza/varalice definiše se kao skup osećanja neadekvatnosti koji je prisutan uprkos realnim uspjesima koje je osoba ostvarila i ostvaruje.  

Efekti ovog sindroma su da osoba za sebe misli da nije dovoljno dobra, da je njen uspjeh posljedica slučajnih okolnosti i sreće, ubjeđena je da ne može da ispuni tuđa očekivanja, da će je svakog trena neko razotkriti.

Kod koga se javlja?

Postoje nalazi studija koji ukazuju da se oko 70% ljudi osjeća kao uljez, ali postoje i određene specifičnosti, među kojima možemo izdvojiti sljedeće:

  • najčešće se javlja kod uspješnih ljudi i onih koji su na putu ka uspjehu,
  • javlja se u trenutcima uspjeha češće nego u drugim,
  • javlja se u konkretnim situacija poput onih kada pojedinci preuzimaju nove uloge, naročito kada je u pitanju unaprjeđenje i neka ekspertska pozicija,
  • javlja se kod osoba koje su brzo postigle uspjeh,
  • javlja se kod osoba koje su prva generacija profesionalaca u svojoj porodici,
  • javlja se kod onih čiji su roditelji imali visoka postignuća i priznanja zbog pritiska da budu poput roditelja ili da ih prevaziđu,
  • zatim i kod d pripadnika nacionalnih manjina.
Interesting facts

Dugo se smatralo da je češći kod žena lidera nego kod muškaraca. Danas, postoje neka istraživanja koja ukazuju na to kad suočene sa odgovornošću, liderke koje ispoljavaju ovaj sindrom, pokazuju veću rezilijentnost od kolega muškog pola (koji takođe ispoljavaju sindrom uljeza). Kod muškaraca sa sindromom uljeza u ovom slučaju javlja se osjećaj anksioznosti sa kojim se oni teže nose nego dame.

Svjetski velikani poput Agate Kristi, Maje Andželou, Meril Strip, Toma Henksa imali/imaju problema sa ovim sindromom. I mean, Meril fu*king Strip, ljudi 🤯 Kao, i yours truly – Lutajući psiholog. (Da mi bar ovdje ime stoji pored Meril i Maje Andželou 😉)

Karakteristike sindroma

Ovaj sindrom je zasnovan prvenstveno na osjećanjima i ubjeđenjima neadekvatnosti, nesposobnosti i inferiornosti. Cilj svake osobe koja je pod efektima ovog jeste da prestanu da se osjećaju kao uljezi i varalice.

Svi znamo da su osjećanja posljednja koja se mjenjaju u procesu promjena, jer su najdublji i najranjivi dio svih nas.

Znači, potrebno je promjeniti akcije (ponašanja), misli i na kraju dolazimo do promjene osjećanja.

Inače, osoba koja ima sindrom uljeza, teško će ga prepoznati kod sebe, a mnogo lakše kod drugih.

Šta su sastojci sindroma uljeza?

Pomenula sam da su osnovi svega osjećanja i data ponašanja povezana sa tim osjećanjima. Najuočljiviji i najčešći “sastojci” ovog sindroma su:

  • osjećanje neadekvatnosti i inferiornosti – da nismo dovoljno dobri, sposobni i sl…
  • sumnja u sebe – konstantno preispitivanje, nepovjerenje u svoje sposobnosti,
  • nisko samopouzdanje – izbjegavamo eksponiranje, govor pred drugima, nismo sigurnu u sebe, povlačimo se i sl…
  • perfekcionizam – često idu zajedno jer perfekcionisti sebi postavljaju teške zadatke i nerealna očekivanja, nikada nisu zadovoljni postignutim,
  • klackalica straha od uspjeha i straha od neuspjeha, grešaka,
  • konstantan strah od razotkrivanja, osude i odbacivanja od strane drugih
  • konstantna atribucija (pripisivanje) postignutih uspjeha i ličnih sposobnostima spoljašnjim okolnostima poput sreće, slučajnosti, pravog trenutka, greške drugih…
  • samosabotaža – sabotiramo sebe na sve moguće načine, počev od prokrastinacije, oklijevanja, izbjegavanja da se zauzmemo za sebe, da predložimo nešto…
  • kompezacija u vidu preuzimanja mnogo posla (koji često nije ni naš) i duže ostajanje na poslu zbog osjećanja krivice
  • negativan self-talk – konstantno korišćenje negativne lingvistike kada se govori o ličnim sposobnostima i potencijalima
  • negativna, sputavajuća ubjeđenja
  • često postoji odsustvo pohvala i nagrađivanja u djetinjstvu
Zaključak

Ovaj sindrom je češći nego što mislimo. Posjetio je i gnajvio, a vjerovatno će u budućnosti ponovo, mnoge od nas. U ovom članku sam nastojala da ti dam informacije na osonovu kojeg ćeš ga prepoznati, a u sljedećem kako da se izboriš i nosiš sa njim.

Više o ovoj temi možeš vidjeti i čuti u IGTV-u ispod 😀

https://www.instagram.com/p/CHAeMk4Jwkp