Znakovi pored puta

Ne brini, nije ovo priča o Andrićevoj zbirci pripovjedaka. Uz svu ljubav i zasluženo duboko poštovanje koje gajim prema njegovom liku i djelu, naslov ću pozajmiti u druge svrhe.

Ovo je priča o onim znakovima koji nam se ukažu na našem putu ka sebi. Dojam mi je da je i ova cijela situacija sa Covid19 / korona virusom jedan od znakova pored puta za cjelokupno čovječanstvo. Na šta mislim – čitaj u nastavku.

Šta su znakovi pored puta?

Znakove pored puta bih opisala kao one (ne)svjesne poruke koje nam dolaze u određenom, za nas pravom i prijeko potrebnom, trenutku u vidu nekih osoba, knjiga, informacija, sadržaja, događaja, itd.

Posmatram ih kao poruke koje mi život šalje kao indikatore da li idem kuda želim ili ne. Često nam dođu u vidu onih “aha” momenata kada shvatimo da to što smo radili i nije možda za nas, niti nam je potrebno. Kao neki flash of insight, što bi na engleskom rekli.

Znakovi pored puta – Korona edition

Iznad ti pomenuh da mi se čini da je ova cijela situacija sa COVID19 / korona virusom jedan veliki znak pored puta za cjelokupno čovječanstvo. Zašto? Zato što je za nekoliko mjeseci potpuno presložila prioritete većine zemalja svijeta, naročito vodećih svijetskih sila. I na neki način, svih nas ponaosob.

Kako je korona uticala na nas?

• zdravlje ljudi je glavni fokus i najbitniji resurs;
• mentalno i fizičko zdravlje su povezani i podjednako važni;
• koliko smo ranjivi i osjetljivi;
• pokazala nam je bez čega možemo, a bez čega ne;
• da je ok da se osjećaš nesigurno, da te je strah i da ti neizvjesnost smeta;
• natjerala nas je da se suočimo sa sobom;
• da se posvetimo odnosima sa ljudima;
• da usporimo, da rezimiramo, da rasčistimo i restartujemo;
• koliko zavismo jedni od drugih;
• koliko toga se može online obaviti;
• koliko nam fizički kontakt znači;
• i ko zna koliko toga još…

Kako da iskoristimo naučeno?

Na neki način, ovo je fenomenalna (nadam se nikad više ponovljiva) prilika da rezimiraš svoje prioritete, snove, želje, nadanja i to gdje si sad, a gdje želiš biti. Da otkriješ šta to tebi treba. Jer to ti niko ne može reći, drugi te mogu podržati i pomoći, ali ti si ta koja mora iskopati taj dijamant.

Ono što će ti pomoći jesu bits of wisdom & insights koje donose znakovi pored puta. Treba samo da obratiš pažnju na njih, oslušneš šta ti poručuju i ocijeniš da li je to nešto što ti je korisno/potrebno ili ne.

I znakovi pored puta su individualni, baš poput tebe

Ne mogu dovoljno puta naglasiti da iako smo svi ljudi i imamo toliko zajedničkog, imamo i te skrivene dubine i nijanske koje čine tu bit iz koje niče naša individualnost.

Zato je sasvim okej da u ovom trenutku imaš drugačije potrebe od svojih prijatelja, porodice, okoline. U redu je da ti svojim znakovima pored puta pridaješ značenje koje je u skladu sa tobom. Jer u biti, to je tvoj znak i ti ga tumačiš.

Nije samo lijepo korisno

Savjetovala bih da obratiš pažnju i na znake koji ti bude pozitivna, ali i one koji stvaraju nelagodu. Jer obije vrste ti šalju važne poruke. I obije vrste poruka ti stižu sa dobrom namjerom. Znanje je znanje.

Šta raditi sa znakovima i porukama koje šalju?

Prešli smo to da znakovima trebaš dati značenje u skladu sa sobom i ocijeniti da li je poruka koju ti šalju korisna za tebe. Iz svega, naročito ovog iskustva koje nam je korona upriličila, nastoj da izvučeš što više znanja i lekcija koje ti mogu biti od pomoći u budućnosti.

Sve što smo doživjeli, doživljavamo i što ćemo tek doživjeti u sebi nosi lekcije i zrna mudrosti koje nam pomažu da se lakše nosimo sa izazovoma.

Kako prepoznati znakove kraj puta?

Znakove pored puta ćeš najbolje otkriti kroz introspekciju i svjesno obraćanje pažnje na svijet oko sebe i u sebi. Ovdje imaš zaseban članak na temu introspekcije.

Osluškuj svoje misli, svoje riječi, djela, želje, potrebe, stanja i emocije. Kalibriraj i procjeni šta ti poručuju. Pitaj sebe šta ti treba, daj sebi šta želiš dati drugima.

Ne plaši se da upoznaš sebe. Poveži se sa sobom. Makar sad imaš vremena za to. Samo počni, prvi korak uvijek najviše žulja i plaši. A sve počinje i završava – od tebe. Baš kao sa dahom.

Konkretniji odgovor na pitanje kako

• zapisuj svoje misli i ideje – bilo da je u vidu brainstorm sesije ili dnevnika;
• napravi listu stvari koje te opuštaju;
• napravi listu ljudi koji ti nedostaju;
• napravi listu mjesta, iskustava i stvari koje želiš vidjeti/doživjeti/imati;
• napravi listu onog što ti ne nedostaje, što uviđaš da ti je smetalo, onih stvari koje si ranije praktikovala, a sada uviđaš da nema potrebe i suprotno
• daj sebi slobodu da radiš ono što osjećaš da ti je najpotrebnije u datom trenutku (naravno pod uslovom da je u skladu sa preporukama koje vladaju u ovom trenutku i da ne ugrožavaš ni sebe ni druge);
• budi (ne)aktivna onoliko koliko osjećaš da ti je potrebno;
• ne upoređuj se sa drugima;
• odradi self-care & self-love day
• isprobaj nove stvari – kuvanje, meditacije, ples, relaksacija… šta god želiš
• praktikuj zahvalnost i razumjevanje – prema sebi i prema drugima
• napiši sebi jedno pismo ili poruku – i zakaži da ti stigne na mail za recimo 6 mjeseci – gdje ćeš sebi navesti najvažnije lekcije/zaključke iz doba korone (ovdje možeš to odraditi)

Ne dopusti krivici da zavlada

Ovo namjerno izdvajam. Jer ovo je ono sa čim se i sama borim. Kao neko ko se godinama bori sa perfekcionizmom, osjećaj krivice zbog neaktivnosti i neproduktivnosti mi je odlično poznat. Na Instagramu nekako sumirah to ovdje.

Situacija u kojoj se nalazimo dodatno pobuđuje osjećanja nesigurnosti i neizvjesnosti koja su kod mene povezana sa perfekcionizmom. I kada ne uspjevam ispuniti neka svoja očekivanja, i osjećaj krivice im se pridruži. Znam da je i kod drugih s vremena na vrijeme tako.

Koristan post o osjećanju krivice možeš naći kod Aleksandre Birte, na ovom linku.

Razlozi zašto ovo djelim

Prošla nedjelja je prošla bez ijednog teksta ili posta, mimo onog o tegli mudrosti. Što me je navelo na razmišljanje, možda je važno i ovo da podjelim i kažem. Pa ćemo onda pričati i o drugim temama.

⁣Znam da te sa svih strana bombarduju postovi sa raznoraznim predlozima vezanim za aktivnosti tokom trajanja ovih vanrednih mjera. I nisam željela da i moj blog i profil budu jedni od tih – ali opet ne želim zatrpati ono što primjećujem osjećam i kod sebe i kod drugih.
⁣
Koristim priliku da nazovem stvarim imenom pravim, i da ti dam do znanja da je ok ako nisi ok, da je ok da se plašiš, da radiš svašta, ali i da ništa ne radiš.⁣
⁣

Najvažnije od svega je da dišemo! Jer dah je ono od čega sve počinje. Zato, kad ne znaš gdje i šta bi dalje – vrati se svom dahu. Sa njim sve završava i počinje. ⁣Jer sve ćemo ovo jednog dana juče zvati. Proći će. Učini koliko možeš, kad možeš i gdje možeš. Budi tu za sebe i za druge. Diši duboko. Proći će.

A možda će te ova moja priča inspirisati da se osvrneš oko sebe i na sebe. Možda će ti biti zanimljivo ili inspirativno. A možda će te navesti da se osvrneš oko sebe i potražiš svoje znakove pored puta.

Umjesto preporukica, citat:

Mudar je onaj koji pojave svijeta oko sebe ne gleda nikad izdvojene i usamljene, nego povezane što je više i šire mogućno sa svim ostalim što se u svijetu javlja i dešava. To, naravno, nije cijela mudrost života, ali je svakako jedan od uslova za njeno postizanje.

Ivo Andrić – Znakovi pored puta